Dolazi nam Viktor Orban. Rješavati svoje probleme, prema informacijama iz samog mađarskog vrha, neće dovesti sa sobom Zsolta Hernadya

Dolazi Viktor Orban.

Sutra je dan.

Dan velike sreće, jer, ukazuje se idol vrha hrvatske države.

Pa će pričati. Sa Plenkijem i sa Kolindom. Pričati će svašta i o svemu, oni imaju puno toga za pričat.

Jer smo zemlje koje su susjedne, pa se onako dobrosusjedski uz kavu može mlatarat jezikom ko helikopterskom elisom i olajavat sve što nije za stolom.

Ko što je već Predsjednica radila, kada je u jeku krize sa imigrantima pred tri godine, otišla u Mađarsku na dva dana, a ostala skoro tjedan.

Ostala je toliko da smo se već poveselili da će tamo i ostat. Čak je i glavni državni praznik provela tamo jer je bilo puno toga za olajavat.

A nije ostala, vratila se.

Zadržala se, jer je jako puno morala pričat Orbanu.

O Vladi zemlje u kojoj je predsjednica.

Bumo rekli, išla je olajavat i na trač partiju, koja se eto protegla.

Baš u Mađarsku.

Jer se Mađarima može vjerovat.

I kroz povijest se vidlo da su Mađari baš bili jako na finjaka sa Hrvatima. Čim su ga mogli, stavili su nam ga.

A Hrvati vole kada ih neko prca u mozak i uopće kada im se stavlja i zavlači.

To je kolektivna volja hrvatskog naroda.

Pa makar stavljali i prcali Mađari. Pa i nisu nas dugo prcali, pola milenija.

Oni nam uvijek nekako prilaze sa kak se ono kaže, mađarske strane.

Nisam nikada radio u diplomaciji, pa ne znam, ali ja si zamišljam da to ide otprilike ovako.

Telefon, pa zvrc zvrc, prst u uho i onda dobar dan, dobar dan, jel to Viktor.

Alo Viktore, pa gdje si prijatelju veliki, ajde dođi na kavu. Baš sam friško skuhala.

Evo dolazim, a čemu ćemo brabonjat uz kavu?

Pa onda dogovore koga će olajavat dok srču mirišljavi napitak.

Pa kenjaža vam, kenjaža tamo, sve izogovarali, pa onda izađu važno pred novinare.

A sva piskarala Večernjeg lista i HRT-a napeto čekaju da čuju što su razgovarali, da mogu danima kenjat o uspjehu hrvatske politike. Jer je došo mađarski konjski trgovac.

Pa se pred novinarima čitaju nekakve frazetine, uvijek iste, samo se mora promijeniti ime države i ime osobe sa kojom si razgovaro. To valjda odrade oni iz protokola, ne znam.

Viktor će reći da je produbio odnos sa Predsjednicom, da je sa njom razgovarao o međusobnim odnosima, te da će oni svakim danom biti sve bolji.

Predsjednica će veselo i zadovoljno potvrditi i reći da je odnos produbljen, zadovoljavajući i plodonosan.

WTF?

A ja ću se štipat po rukama i onda na dalje gledat dal’ Precednica nosi i dalje uske haljine ili malo onako, šire.

Pa će tamo kenjati u tom saopćenju da su razgovarali o kupnji Ine, za što me boli kurac, što to ona kupuje.

Na INI ionako ne kupujem gorivo.

Pa su razgovarali o žici na granici, tu će vjerojatno naći zadovoljavajuće rješenje, jer Mađari imaju tvornicu žilet žice koja može Hrvatskoj odma isporučit žice koko joj srce voli. Cijena? Prava sitnica!

I sve je to sranje. Sve je to, da prostite kurac.

Jer, da je pameti, časti i poštenja, Orban ne bi ni dolazio, osim ako sa sobom u avionu nema prijatelja Zsolta Hernadya.

Kojega bi hrvatske vlasti sa velikom pažnjom dočekale.

Ako dođe bez Hernadya, lijepo dobar dan Viktore, Dobar dan, evo kratka kakva i nema nikakvih odnosa, nema ni produbljivanja i plodonosnih radnji. Jebala te žica, jebala te INA, jebali te izbjeglice, ma jebali te odnosi uopće.

Dok ne isporučiš Zsolta Hernadya.

Do tada, jebem i tebe i tvoju žicu i tvoju INU i jebe me se što Mađarska nema more!

Zsolt Hernadi je jedina tema o kojoj se može razgovarat.

Bez toga, nula bodova!