Dolazi Viktor Orban.

Sutra je dan.

Dan velike sreće, jer, ukazuje se idol vrha hrvatske države.

Pa će pričati. Sa Plenkijem i sa Kolindom. Pričati će svašta i o svemu, oni imaju puno toga za pričat.

Jer smo zemlje koje su susjedne, pa se onako dobrosusjedski uz kavu može mlatarat jezikom ko helikopterskom elisom i olajavat sve što nije za stolom.

Ko što je već Predsjednica radila, kada je u jeku krize sa imigrantima pred tri godine, otišla u Mađarsku na dva dana, a ostala skoro tjedan.

Ostala je toliko da smo se već poveselili da će tamo i ostat. Čak je i glavni državni praznik provela tamo jer je bilo puno toga za olajavat.

A nije ostala, vratila se.

Zadržala se, jer je jako puno morala pričat Orbanu.

O Vladi zemlje u kojoj je predsjednica.

Bumo rekli, išla je olajavat i na trač partiju, koja se eto protegla.

Baš u Mađarsku.

Jer se Mađarima može vjerovat.

I kroz povijest se vidlo da su Mađari baš bili jako na finjaka sa Hrvatima. Čim su ga mogli, stavili su nam ga.

A Hrvati vole kada ih neko prca u mozak i uopće kada im se stavlja i zavlači.

To je kolektivna volja hrvatskog naroda.

Pa makar stavljali i prcali Mađari. Pa i nisu nas dugo prcali, pola milenija.

Oni nam uvijek nekako prilaze sa kak se ono kaže, mađarske strane.

Nisam nikada radio u diplomaciji, pa ne znam, ali ja si zamišljam da to ide otprilike ovako.

Telefon, pa zvrc zvrc, prst u uho i onda dobar dan, dobar dan, jel to Viktor.

Alo Viktore, pa gdje si prijatelju veliki, ajde dođi na kavu. Baš sam friško skuhala.

Evo dolazim, a čemu ćemo brabonjat uz kavu?

Pa onda dogovore koga će olajavat dok srču mirišljavi napitak.

Pa kenjaža vam, kenjaža tamo, sve izogovarali, pa onda izađu važno pred novinare.

A sva piskarala Večernjeg lista i HRT-a napeto čekaju da čuju što su razgovarali, da mogu danima kenjat o uspjehu hrvatske politike. Jer je došo mađarski konjski trgovac.

Pa se pred novinarima čitaju nekakve frazetine, uvijek iste, samo se mora promijeniti ime države i ime osobe sa kojom si razgovaro. To valjda odrade oni iz protokola, ne znam.

Viktor će reći da je produbio odnos sa Predsjednicom, da je sa njom razgovarao o međusobnim odnosima, te da će oni svakim danom biti sve bolji.

Predsjednica će veselo i zadovoljno potvrditi i reći da je odnos produbljen, zadovoljavajući i plodonosan.

WTF?

A ja ću se štipat po rukama i onda na dalje gledat dal’ Precednica nosi i dalje uske haljine ili malo onako, šire.

Pa će tamo kenjati u tom saopćenju da su razgovarali o kupnji Ine, za što me boli kurac, što to ona kupuje.

Na INI ionako ne kupujem gorivo.

Pa su razgovarali o žici na granici, tu će vjerojatno naći zadovoljavajuće rješenje, jer Mađari imaju tvornicu žilet žice koja može Hrvatskoj odma isporučit žice koko joj srce voli. Cijena? Prava sitnica!

I sve je to sranje. Sve je to, da prostite kurac.

Jer, da je pameti, časti i poštenja, Orban ne bi ni dolazio, osim ako sa sobom u avionu nema prijatelja Zsolta Hernadya.

Kojega bi hrvatske vlasti sa velikom pažnjom dočekale.

Ako dođe bez Hernadya, lijepo dobar dan Viktore, Dobar dan, evo kratka kakva i nema nikakvih odnosa, nema ni produbljivanja i plodonosnih radnji. Jebala te žica, jebala te INA, jebali te izbjeglice, ma jebali te odnosi uopće.

Dok ne isporučiš Zsolta Hernadya.

Do tada, jebem i tebe i tvoju žicu i tvoju INU i jebe me se što Mađarska nema more!

Zsolt Hernadi je jedina tema o kojoj se može razgovarat.

Bez toga, nula bodova!