Danas mi je dan borbe s državni organi

Pa ova gospodža trafikantica s toliko zdravog razuma, ukupno većeg od razuma cijelog  Mirovinskog, ma što Mirovinskog, zdravim razumom većim od cijelog državnog aparata neradnika, lezilebovića i jebicjetara, mogla ministrica bit.

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima svoga rada i postao sam svoj predstavnik, poslanik i odbornik. Grmio...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Raspomamljeni bik u areni

Izletio sam iz kuće, raspomamljen i divlji, poput bika na koridi ulazi što u arenu kad ulazi  pušući paru kroz nos, papkom grebući po pijesku kojeg u netom prije pomeli ne bi li prekrili krv upravo ubijenog bika, čija muda se već serviraju u obližnjoj krčmi kao vrhunski specijalitet.

Ne znam serviraju li i jajca toreadora ako bik pobijedi?

Krenuo sam u borbu s organi.

Organi moći, oni koji nevidljivo povlače konce i upravljaju našim životima.

Banku koje sam se naviše bojao, danima se hrustio, stvarao scenarije s dijalozima, Znate gospodine, to se ne može. Pa onda ja lijepo priklopim Nabijem vas i odem, riješio sam u taj čas.

Zejabali mi silne sate treniranja. Otišao sam bez nabijanja.

Doduše čekao sam skoro jedan sat. Jerbo od desetak šaltera rade samo dva. A moj listić iz redomata nije izlistan na displeju. Bilo je obećavajuće.

HZMO

Podulji red staraca koji je valjda pušten s gerijatrijskog odjela neke bolnice, neprekidno ulaz u zgradu HZMO-a. Stajem s njima, osvrćem se, osjećam se poput Silvana Hrelje koji se s četrdeset dao izabrat za precednika pemzijonera.

Bogu hvala, friški zrak otjerao je takve ružne usporedbe iz moje glave. Ulazim po stepenicama, pristojno, iza dvije bakice sa štakama, koje se penju sporije no što se Hillary penjao na Mt. Everest. Otvaram im vrata, propuštam ih.

Na ulazu redomat.

Kraj redomata čvrsto stoji čovjek-bačva postavljena na dvije tanke okserice, s nosom poput onih crvenih paprika kaj se kupujeju kao deliaktese u Konzumu. Pogleda me, puhne i dezinficira me dezinficijensom pohranjenim u ustima, a moj uvježbani nos prepoznao je o kojem se dezinficijensu radi, mješavina Mirogojčeka i GP. Ali ne Maraskin, nego Badelov.

Kam bi vi?

Ja velim, a on ceremonijalno mahne rukom, poput mađioničara što maše štapićem i vadi zeku iz šešira, upre gumb i važno izvadi cedulju. S brojem.

Čovjek je to izveo takvom impresivnom vještinom, da sam siguran da je on tamo zaposlen barem kao Viši samostalni pritiskač dugmeta na redomatu, skraćeno Redomatičar. Č

Pročitajte i ovo:
Saborske plaće su dokaz da je domoljublje najisplativija djelatnost!

Čekam na red, ide brzo.
Dolazim na šalter. Žena pristojna, dajem joj papire, brzo preleti i veli Morate mi dati fotokopiju. Ali kod nas ovjerenu. Jebate led, nemam je, ja sam kriv, znam. Gdje mogu fotokopirati?

E to ne zna.

Ministrica iz trafike

Znam da je nekad bila tamo preko puta neka krčma i kraj toga kopiraona. Sada sam vidio da nema krčme, cijela je fasada pokrivena bezličnim staklenim stijenama koje se savršeno uklapaju u vizuru ulice klasične gradnje.

Bauljam po hodniku, jedna gospođa, oko osamdesetak godina, naslonjena na štaku govori mi, bezobzirno u punoj dvorani mašući štakom i pokazujući mi smjer, da kopirati mogu u kiosku na Branimirovoj tržnici.

Cipelcug do nedaleke Branimirove tržnice. Pa se mislim, kak je ova baba s toga štapa, jadna hodala do placa i natrag.  

Bit će da je krenila jučer. Država brine za fizičku spremu svojih stanovnika. Vježbaj pizda ti materina.

Naravno, prošao sam cijelu tržnicu. Na onim bijednim ostacima nekad prekrasne tržnice ima par kioska koji rade, ali niđe ne piše da nešto kopiraju.

Dvojicu kronera koji nerad i dokolicu krate pivom na klupi placa pitam di se kopira.

Jedan se nacereka, i kroz smijeh govori, Pa gdje bi, naravno u Tisku.

Sramim se kako se toga sam nisam sjetio. Jerbo na tisku se more sve napravit kaj ti treba u životu, osim tumplanja cipela i ultrazvuka abdomena.

Kopirala mi gospoja i onako više za sebe komentira, pa oni u Mirovinskom imaju prostora koliko im srce želi, pa kaj ne stave jedan fotokopir. I udaraju Eur po kopiji. Nego ovu gerijatriju šećka tamo vamo.

Gledam je, odmjeravam je.

Pa ova gospodža trafikantica s toliko zdravog razuma, ukupno većeg od razuma cijelog  Mirovinskog, ma što Mirovinskog, zdravim razumom većim od cijelog državnog aparata neradnika, lezilebovića i jebicjetara, mogla ministrica bit.

Svega osim poljoprivrede.

Jer tamo, kao što vidimo, tam razuma i ne treba biti.

Magarac

Vozio sam danas. Jak vjetar tresao je auto. Otvorio sam prozor, samo malo. Studeno je vani. Baš jako hladno. U autu je toplo, vozim...

Potjeh u potrazi za tintom

Pažljivo otvaram bočicu tinte koju sam izvadio iz kutije. Vrhovima prstiju, blago, pazeći da se ne uprljam tintom. Poklopac okrenut prema gore, odlažem na...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

MO Čerga Sesvete

Iz lijenog kunjanja u fotelji prenuo me telefon. Na ekranu piše samo Pišta SBOP. SBOP je obavještajna mreža koju sam strpljivo gradio, a činili su...

Vitez od saborske kantine

Upadao sam ja u nezgodne situacije, ljudi mi pokazivali nekakav papir da ga pročitam, ja nakon nekoliko sekundi dignem pogled. A onda se neki...

Vibrator

Čini mi se da ja nisam baš ono, prosječni Hrvat. Mirovina mi je viša od prosječne, premda je i dalje crkavica. Pobolijevam Bogu hvala...

Najnovije

spot_img

Sankcije

Svake druge srijede. Točno u 935, penjao se stepenicama. Elegantno tamnoplavo odijelo, snježno bijela košulja, lijepo pripasana kravata. Crne cipele savršeno ulaštene. Čekao sam...

Pročitajte...