15.9 C
Zagreb
Ponedjeljak, 20 svibnja, 2024
NaslovnicaRazgovoriPričeDanas mi je dan borbe s državni organi

Danas mi je dan borbe s državni organi

Objavljeno

Pa ova gospodža trafikantica s toliko zdravog razuma, ukupno većeg od razuma cijelog  Mirovinskog, ma što Mirovinskog, zdravim razumom većim od cijelog državnog aparata neradnika, lezilebovića i jebicjetara, mogla ministrica bit.

Raspomamljeni bik u areni

Izletio sam iz kuće, raspomamljen i divlji, poput bika na koridi ulazi što u arenu kad ulazi  pušući paru kroz nos, papkom grebući po pijesku kojeg u netom prije pomeli ne bi li prekrili krv upravo ubijenog bika, čija muda se već serviraju u obližnjoj krčmi kao vrhunski specijalitet.

Ne znam serviraju li i jajca toreadora ako bik pobijedi?

Krenuo sam u borbu s organi.

Organi moći, oni koji nevidljivo povlače konce i upravljaju našim životima.

Banku koje sam se naviše bojao, danima se hrustio, stvarao scenarije s dijalozima, Znate gospodine, to se ne može. Pa onda ja lijepo priklopim Nabijem vas i odem, riješio sam u taj čas.

Zejabali mi silne sate treniranja. Otišao sam bez nabijanja.

Doduše čekao sam skoro jedan sat. Jerbo od desetak šaltera rade samo dva. A moj listić iz redomata nije izlistan na displeju. Bilo je obećavajuće.

HZMO

Podulji red staraca koji je valjda pušten s gerijatrijskog odjela neke bolnice, neprekidno ulaz u zgradu HZMO-a. Stajem s njima, osvrćem se, osjećam se poput Silvana Hrelje koji se s četrdeset dao izabrat za precednika pemzijonera.

Bogu hvala, friški zrak otjerao je takve ružne usporedbe iz moje glave. Ulazim po stepenicama, pristojno, iza dvije bakice sa štakama, koje se penju sporije no što se Hillary penjao na Mt. Everest. Otvaram im vrata, propuštam ih.

Na ulazu redomat.

Kraj redomata čvrsto stoji čovjek-bačva postavljena na dvije tanke okserice, s nosom poput onih crvenih paprika kaj se kupujeju kao deliaktese u Konzumu. Pogleda me, puhne i dezinficira me dezinficijensom pohranjenim u ustima, a moj uvježbani nos prepoznao je o kojem se dezinficijensu radi, mješavina Mirogojčeka i GP. Ali ne Maraskin, nego Badelov.

Kam bi vi?

Ja velim, a on ceremonijalno mahne rukom, poput mađioničara što maše štapićem i vadi zeku iz šešira, upre gumb i važno izvadi cedulju. S brojem.

Čovjek je to izveo takvom impresivnom vještinom, da sam siguran da je on tamo zaposlen barem kao Viši samostalni pritiskač dugmeta na redomatu, skraćeno Redomatičar. Č

Pročitajte i ovo:
Utakmice, priznam, gledam indiferentan

Čekam na red, ide brzo.
Dolazim na šalter. Žena pristojna, dajem joj papire, brzo preleti i veli Morate mi dati fotokopiju. Ali kod nas ovjerenu. Jebate led, nemam je, ja sam kriv, znam. Gdje mogu fotokopirati?

E to ne zna.

Ministrica iz trafike

Znam da je nekad bila tamo preko puta neka krčma i kraj toga kopiraona. Sada sam vidio da nema krčme, cijela je fasada pokrivena bezličnim staklenim stijenama koje se savršeno uklapaju u vizuru ulice klasične gradnje.

Bauljam po hodniku, jedna gospođa, oko osamdesetak godina, naslonjena na štaku govori mi, bezobzirno u punoj dvorani mašući štakom i pokazujući mi smjer, da kopirati mogu u kiosku na Branimirovoj tržnici.

Cipelcug do nedaleke Branimirove tržnice. Pa se mislim, kak je ova baba s toga štapa, jadna hodala do placa i natrag.  

Bit će da je krenila jučer. Država brine za fizičku spremu svojih stanovnika. Vježbaj pizda ti materina.

Naravno, prošao sam cijelu tržnicu. Na onim bijednim ostacima nekad prekrasne tržnice ima par kioska koji rade, ali niđe ne piše da nešto kopiraju.

Dvojicu kronera koji nerad i dokolicu krate pivom na klupi placa pitam di se kopira.

Jedan se nacereka, i kroz smijeh govori, Pa gdje bi, naravno u Tisku.

Sramim se kako se toga sam nisam sjetio. Jerbo na tisku se more sve napravit kaj ti treba u životu, osim tumplanja cipela i ultrazvuka abdomena.

Kopirala mi gospoja i onako više za sebe komentira, pa oni u Mirovinskom imaju prostora koliko im srce želi, pa kaj ne stave jedan fotokopir. I udaraju Eur po kopiji. Nego ovu gerijatriju šećka tamo vamo.

Gledam je, odmjeravam je.

Pa ova gospodža trafikantica s toliko zdravog razuma, ukupno većeg od razuma cijelog  Mirovinskog, ma što Mirovinskog, zdravim razumom većim od cijelog državnog aparata neradnika, lezilebovića i jebicjetara, mogla ministrica bit.

Svega osim poljoprivrede.

Jer tamo, kao što vidimo, tam razuma i ne treba biti.

Najnovije

Intervju

Vozim dugo. Jako dugo. Koji puta malo trknem auto, izađem, pogledam, odmahnem rukom, sjetim...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Vezani članci

Sutra je veliki dan svim poštenim štovateljima NDH!

Grupa časnika nervozno je hodala ili se premještala s noge na nogu ispred Palazzo...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Vezani članci

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni...

još sličnog sadržaja