Navika
Ljudi se naviknu. Naviknu se na svašta. I na bijedu, siromaštvo, naviknu se i na bol. I na odlazak najdražih, naviknu se, ne zaborave, ali žive s tugom.
Navika se stvara neprekidnim ponavljanjem istih radnji, istih stvari. Iz dana u dan iz sata u sat. Poput vojnika na egzerciru. Sve dok radnje postanu automatske, dok ne postanu navika.
I Hrvati su se navikli.
Navikli smo da nas HDZ krade, da nas potkrada. Čine to trideset i pet godina, godinu za godinom, mjesec za mjesecom, dan za danom, sat za satom. Minutu za minutom. Ne staju.
Cijelo vrijeme, bez vađenja.
Svakih desetak dana izbija neka veća afera. Te se krade plin, kradu se vjetroelektrane. Općenito, valja priznati jedno.
HDZ ima respektabilno širok dijapazon interesa na području krađe. Kradu sve što očima vide.
Kradu novac, zgrade, tvornice više ne, to su pokrali. Kradu hotele, kradu energente. Ko da su babice u rodilištu na pod postavile kantu cijanofiksa. Pa kad ispadnu iz pičke, upadnu u kantu cijanofiksa. I što prime, ne ispuštaju više. Nikada.
Tijekom ova tri i pol desetljeća napredovali su. Od nekad drskih i seljačkih otimačina, stvari su postale sofisticiranije. Krade se kompliciranije. A opet i nakon stilski dobre krađe, kad dođe vrijeme pravdanja i obrane, sve postane nekako seljački.
Krađa plina o kojoj se sada raspravlja u Saboru uistinu je genijalna, jer je u biti vrlo jednostavna, mogla je potrajati godinama. Dovoljno je bilo imati ministra budalu, a takvih u svakom trenutku u Vadi ima barem desetak do petnaest komada na lageru, Plenković ih drži na hladnom da se ne pokvare, dva tri drska tipa i milioni cure i cure, sve dok ne dođu do milijardi.
I niko niš ne kuži. Naročito ne kuži gospoja Zlata. Ona kuži drugu stvar. Dok ne kuži, potrajat će. Kužite?
Kad računi dođu građanima na naplatu, jer uvijek dođu računi građanima na naplatu, onda se pojavi nekakav državni tajnik, nemoćno slegne ramenima i kaže uvjerljivo Hja, jebi ga, rat u Ukrajini.
Najbolja stvar koja se desila HDZ-u je rat u Ukrajini
Jedna od boljih stvari koja se desila HDZ-u je rat u Ukrajini. Rat u Ukrajini je debela magla koja pokriva sve HDZ-ove pljačke. Skreće pažnju javnosti. Ako javnost prokuži, rat u Ukrajini je uvijek tu. Ko u onoj staroj pitalici.
Zašto je najbolje ševiti u haustoru? Ako ide, ide. Ako ne ide, uvijek neko ide.
I rat u Ukrajini je uvijek tu. Kao pokriće visokih troškova kako bi se nadoknadilo ukradeno, iz naših džepova. Ili zbog tituliranja neistomišljenika Putnistima. Rusofilima.
Kako sada stvari stoje, najveći dobitnici rata u Ukrajini su naravno Ameri, pa onda onaj njihov Black Rock, koji prodaje američko oružje i potpisuje ugovore su Ukrajinom o postratnoj obnovi. Što više oružja, to veća zarada. Što više oružja više razaranja, više će biti postratne obnove, pa još više zarade. Treći na listi ratnih dobitnika je HDZ. Svoje nemilosrdne krađe zamotava u rat u Ukrajini, a bidni Hrvati sve to plaćaju. I dernjaju se Slava Ukrajini!
Al se neko slatko smije.
Stvar je logična i samo je nastavak ratnog profiterstva i krađe iz vremena Domovinskog rata iz kojeg su Hrvati izašli kao pobjednici, mnogi od nas iz rata izašli su kao gologuzani, jer su im poduzeća u međuvremenu nestala, kupili ih ratni profiteri, HDZ-ovi favoriti i istaknutu članovi.
Ta krađa plina. Tako je sve bilo jednostavno, lijepo i elegantno zamišljeno. Ima samo jedna stvar, koja strašno smeta.
Takav biser od krađe, remek djelo jednostavnosti, minijaturu, kad je sve otkriveno, pa se pokrene diskusija u Saboru o tome, obranu učinjenog prepuste budalama. Panjinama.
I to baš onako, s estetske strane, bode u oko. Tako lepršavo izvedenu krađu, ostaviš na obranu Majdi Burić, Habijanu, Kapulici, Đakiću, Grozdani Perić, Prištavom Paviću, Dupeglavcu Zekanoviću. I zajebeš sve. Pljuneš na remek djelo.
Pa nemojte braćo HDZ-ovci, đe će vam duša?
Kojoj stranci Pavao Vujnovac nije tihi vlasnik?
Danas se u Saboru lome koplja. Loptaju se okrupnim Pavlom Vujnovcem kao da je ping pong loptica. Prebacuju ga jedni drugima preko mrežice. Drajfaju, top spinaju. Ali i seljački udaraju reketom.
Svašta se čulo.
Vujnovac je mecena HDZ-a, Penava reže žile pri spomenu Vujnovca, spreman iskrvariti na licu mjesta. Vujnovac ima nekog tipa koji je kumić Zoranu Milanoviću. Vujnovac je procvao u vrijeme SDP-ove vladavine.
S Vujnovcem su petljali i iz Mosta. I oni iz Domovinskog pokreta, što je opće poznato.
S Vujnovcem je povezano 78 tvrtki, prema registru na sudreg.pravodusje.hr. Što god dirneš, poškakljaš Vujnovca. U koju god stranku dirneš, iskače Vujnovac. Svi mu dolaze na pojilo.
Vujnovac. Pa opet Vujnovac. Hrvatska je porobljena gospodarski. Porobljena politički.
Od istog čovjeka.
Pavla Vujnovca.
Svi smo mi taoci Pavla Vujnovca. Ne može mu se čak ništa ni nacionalizirati, jer nema tko donijeti odluku, nema je tko izglasati. Ne možeš niti zabraniti sve stranke koje on potajno financira, jer nema tko provesti. Ne možeš ništa.
Samo glib u koji smo uvedeni.
Tuga. Čemer. Jer sam gledao ovu sjednicu Sabora.
Možda sam glup, ali tek sada sam shvatio svu količinu beznađa u kojem se nalazimo.
Nema ovdje leba.