Danas su diljem Hrvatske istinski domoljubi, odjeveni u svečana odelca što malkice daju na naftalin, s istaknutom hrvatskom zastavom na reveru, uglancanim špic papcima od ranog jutra hodočastili na birališta.
Jebo se biraju organi HDZ-a. Spolni organi, koji će nas kao društvo ali i kao državu jebat slijedeće četiri godine, pa zato umjesto jerbo pišem jebo.
220.000
Već otprilike tri desetljeća HDZ se hvali brojkom oko 220.000 članova. Koji član više-manje, nije bitno, ali tu je uvijek oko 220.000 članova. Jednom izrečena laž, kad se dovoljno često ponavlja, postaje istina. Uklesana u kamen. Naročito na ovim dijelovima Kugle, a kad govorimo u HDZ-u i njegovim članovima, dobro je osim Kugle ostaviti i opciju Ravne Ploče. Kamene glave, geni kameni. To je to. Papagajski se ponavlja ta brojka od 220.000. Ona ne raste, ma ona čak ne prati ni ogromni porast poslijeratnog broja branitelja, premda bi to trebalo biti vrlo čvrsto povezano. Broj mirnodopski rođenih branitelja kojima su mama i tata HDZ, ne odražava se na porast broja članova s davnih 220.000 na više.
Čudno je to.
Na prošlim unutarstranačkim predsjedničkim izborima, održanim 2020. godine, za predsjednika stranke glasalo šezdeset i šest tisuća član ova pravomoćno osuđene zločinačke organizacije, pa su izabrali najboljeg među njima. Nemreš ne izać na izbore za glavnog šefa, pa si sjebati život, pa upravo zato je brojka od 220.000 vrlo vrlo nerealna. Andrej Plenković na tim izborima je pobijedio Miru Kovača rezultatom 78,6% : 21,4%. Nevažećih listića naravno nije bilo. Ko bi se bakćao još izmišljanjem treće brojke. Prekomplicirano je to. Da se Miro Kovač nije kandidirao, morali bi pazit kod brojanja da slučajno se ne zajebu, pa da Andreju ne pripišu 112,84% glasova.
34%
Od stranke koja se hvali disciplinom, odgovornošću, stranke koja grabi sve povlastice, ali i ono što ne bi smjela grabit, na izbore za šefa stranke pred pet godina izašlo je samo bijednih 34% članova. Brojka koja govori o samo dvije mogućnosti. Ili im se ponuđeni kandidati ne sviđaju, pa nisu izašli, ili je broj pripadnika pravomoćno osuđene kriminalne organizacije kudikamo manji.
Ondak su u listopadu 2021. održani izbori za niže rangirane šefove hrvatske inačice Camorre.
To je tek bio pičvajz, jerbo je izlaznost naravno, bila manja.. U Zagrebu je premoćno pobijedio Mislav Herman protukandidata Kostopeča. Ukupno je glasalo 5.000 ljudi. U gradu od 700 do 800.000 stanovnika, s najmanje nekoliko desetina tisuća Hercegovaca, nekoliko desetina tisuća Posavljaka, nekoliko desetina tisuća Slavonaca, na izborima glasa 5.000 HDZ-ovaca. Ej?
Nakon četiri godine od izbora Mislava Hermana, predsjednik stranke Plenković kaže:
Bez obzira na prigovore koji dolaze iz drugih političkih opcija, HDZ je i u Gradu Zagrebu ostvario jedan od najboljih rezultata. Vidan je napredak i u tom dijelu i očekujem da se takav trend nastavi.
Pa je nastavno tom stavu i mišljenju zabranio Mislavu Hermanu kandidiranje da nastavi započetu misiju. Ko tu koga? Po svemu sudeći Andrej Mislava.
Na prošlim izborima na mnogim mjestima glumila se demokracija, pa su članovi imali težak zadatak, izabrati između dva ili čak tri ponuđena kandidata. Kod nekih je to bilo izazvalo teške intelektualne traume, pa je nakon četiri godina proces pojednostavljen.
Čemu komplicirati, jedan čovjek, jedan glas, jedan kanditat
Na ovim izborima, koji se održavaju sada, na većini izbornim mjesta istaknut je samo jedan kandidat za funkciju iliti fukciju (objašnjeno prije), koji će društvo fukati u mozak slijedeće četiri godine. Na tim izbornim mjestima dovoljno je da se ujutro pojavi samo taj kandidat, zaokruži sebe, i izbori su gotovi. Evo za glavnog županijskog HDZ-ovca Zagrebačke županije samo je kandidat, a to je ministar unutrašnjih poslova, potpredsjednik Vlade, Davor Božinović, koji ima dovoljno slobodnog vremena bakćati se još sa županijskom strankom. Dovoljno je da se pojavi Davor Božinović na izborima, s pažljivo natapiranom frizuricom, zaokruži jedinog kandidata, Davora Božinovića i evo ga, županijski šef HDZ-a. S jednim osvojenim glasom. Jer, čemu komplicirati, jedan čovjek, jedan glas, jedan kandidat. Što me podsjeća na jednu davnu stvar. Ein… Ein… Ein…
Dobra neka demokracija.
Briga za državu i stranku, to mogu samo sposobni
Isti je slučaj i s drugim potpredsjednicima Vlade, Anušićem i Butorcem. Rat pred vratima, a ministar obrane ima vremena baviti se županijskim HDZ-om, posao koji je, siguran sam, puno važniji od obrane države. Ionako su sve sjebali, pa se nema ni kaj puno za branit. Jedina razlika u odnosu na Božinovića, Anušić neće pažljivo natapirati kosicu dok izlazi na glasalište.
Večeras ćemo padati u nesvijest od objave rezultata. Valja pratiti medijski servis HDZ-a, HRT, koji će nas s velikim oduševljenjem obavještavati da su kandidati koji nemaju protukandidata uvjerljivo pobijedili.
Koga? Pa čast, poštenje, zdravi razum.
