Ja sam pristojan čovjek. Odrastao na tvrdom zagrebačkom asfaltu jednog grubog predgrađa. Kad bolje razmislim, u Zagrebu nikad nije ni bilo finih predgrađa.

Naučen sam da ne izazivam, ali i da uredno vratim.

Ko mene kamenom, ja lijepo na njega odvalim stijenu.

Ko me pošalje u kurac, ja njega u trokurac.

Ko me pokrade, ja mu odvalim šamarčinu. Ako ništa drugom, onda verbalnu.

Evo, pred dvije godine me pokrala jedna baba.

Ukrala mi osamsto pedeset kuna. Jer joj bijo ćeif.

Nije ukrala za sebe, nego još gore, za svoju hm, recimo udrugu.

Pa joj nemerem reć da Bog da ti za lijek bilo premalo.

Ali je mogu čekat.

Naletit će kad-tad.

Jer mi je dužna.

Ali priznam, i ja sam dužan nekolicini političara. Dužan sam im jako jako puno.

Pa im vraćam, ali nikad dosta. A.

ja sam pošten, ne volim bit dužan.

Pa vraćam uvijek iznova.

Naprosto ne znam kako im vratit, koliko sam im dužan.

Nema ih puno. Samo trojica.

SOM.

Evo, sve ovo sam nadrobio samo jer me razjebo onaj prodavač muda pod bubrege zove se Kopal.

On misli da smo mi budale. Pa može pričat što oće, a mi to pušimo.

Pa onda ja i za njega mogu mislit da je budala.  Na bazi reciproctiteta.

Znam da će se sad moj prijatelj Hinko Zorić jako naljutiti, jer on puši Kopala ko đanki zadnji dim krdže.

Ima i njegovu sliku obješenu u dnevnom boravku. A knjige koje taj Kopal štampa i prodaje vrlo skupo državnim firmama, koje ih onda slažu na skladišta, moj dragi Hinko zna napamet.

Pa komadima uz večericu u nekom boljem lokalu, uz svijetlost svijeća, taman kad ona pomisli da će joj reći Your place, or my place? on prošapće U kontekstu competitive intelligencea, znanje je ono za čime težimo, informacija je sirovina koju koristimo u tu svrhu, a analitička je informacija sredstvo kojim traži mo i procesuiramo tu informaciju.

Na trenutak ona zastane, pogleda ga ne shvaajući ga ni malo, a on doda tiho, ogledavajuć se oko sebe Napisao je Robert Kopal u knjizi Kompetitivna analiza 1 : poslovne i ekspertne kvantitativne analitičke tehnike.

Dobio sam je na poklon od uprave Apisa!

Ma nema te koja bi ga odbila. Ako treba nek ih i ženi!

Em zna Kopala, em zna i taj Apis.

Taj Kopal se bavi analizom svega i svačega.

Promatra stvari koje i mi promatramo, ali, on to radi drugačije. 

Gleda iste stvari koje gledamo i mi, samo kroz fensi šmensi naočale, malo mutne jer mu se ona litra ulja što je na kosicu nalio cijedi preko stakala naočala.

Pa valjda od toga stvari vidi drugačije od nas koji blejimo u nešto.

Pa ako je bijelo, onda je bijelo, a crno je crno

Osim ako nisi Robert Kopal.

Sad je gledo izbore, pa je evo sada ispalio:

Ovakav tip kampanje kakva je vođena, a kako u Hrvatskoj vlada zakon spojenih posuda na neki način mobilizira lijevo biračko tijelo, zna se da HDZ ima najjaču stranačku organizaciju u državi i ovakav tip kampanje je doveo do toga da se lijevo biračko tijelo samoorganizira, samomobilizira i motivira i to se dogodilo. U zadnja dva tjedna je vođena i negativna kampanja, a ja sam pristaša pozitivne kampanje.

Sve čitam i nemrem vjerovat.

Osjećaji mi se miješaju.

Prevladava ljubomora.

Mrzim frajera, ne radi litre ulja na kosici, niti radi rožnatih naočala, niti to što je na finjaka rekao ono što bi ja rekao:

Ova kampanja je bila takva, jer je lijevom biračkom tijelu, a i centru, dopizdio krkanluk, primitivizam, mržnja, laži i sramoćenje. I oni svi su se udružili protiv lopovske organizacije zvane HDZ. Protiv tih lopova ne može biti časna i poštena kampanja.

Razlika je samo u tome što bi ja za izrečeno mogao popasti dobre batine ili nekakvu prijavicu, a on za svoje govno zamotano u celofan dobiva debelu naknadu.

Plus to što mui sve državne firme otkupljuju knjige koje niko ne čita.

Osim Hinka Zorića.

A osnovnoškolci, glasačko tijelo HDZ-a, tog izumitelja tople vode s velikim divljenjem gledaju.

Jer ni kurca ne razumiju.

Jedino mi nisu jasne riječi poput samoorganizira i samomobilizira.

Malo mu vuče na samozadovoljavanje. Hračak pa drkica.

Pa da pitam da li se od tog štemanja pločica laktom dobije kupaonski lakat?