Početi ću pitanjem. Sjećate li se uopće više potresa u Petrinji? Davno je to bilo, a mi Hrvati smo dokazali bezbroj puta da zaboravljamo brzo. Sve osim razdoblja od 1941. do 1945. i Domovinskog rata. Ostalo nije bitno. Evo, potres na Baniji, (hrv. Banovini) razorio se sve. U sred zime. Tih nekoliko minuta strave i užasa razguzilo je i razotkrilo pravu bit HDZ-ove vladavine. Zgrade građene pod paskom Jure Radića i ostalih HDZ jastrebova kao poslijeratna obnova, rušile su se kao kule od karata. Jer su bile građene kao kuće Prvog i Drugog praščića. Betona je bilo malo, betonskog željeza još manje. Jer se kralo. Kralo se u poslijeratnoj obnovi, ljude su stavili živjeti u smrtonosnim klopkama, samo je bilo pitanje kad će im se na glavu strmopizditi krov. Država je nakon potresa reagirala upravo onako kao što se očekuje od Vlade Andreja Plenkovića, konfuzno, ali zato vrlo pompozno. Konvoji su pristizali na teren istog časa. Konvoji crnih limuzina vozeći političare koji su s dobro izvježbanim izrazima lica zabrinuto gledali porušene kuće, jad i bijedu stanovnika, ljudi koji su imali u životu samo dvije nesreće. Prvo živjeti na Baniji, a drugo nadati se spasu od HDZ-ove vlade dibidusa, lopova i neznalica, one koju vodi Andrej Plenković.
Nije se radilo ništa. Ljudi u kontejnerima, strpljivo čekaju izbore da bi opet izabrali ove koji su ih pokrali i izjebali.
Prolazilo je vrijeme, nema više smisla o tome pisati, radilo se nije ništa. Nesposobni ministar Horvat, loš ministar, ali odličan lažljivac, obećavao je brda i doline, a postradali su dobili samo drek na šibici. Nisu dobili ništa. Pa je Horvata smijenilo, kasnije uhapsilo, ali ne zbog evidentnog kriminala nečinjenja u obnovi, nego zbog nekakvih drugih sranja. Pa je imenovalo ministra koji je već neko vrijeme prije no što je postao ministar više-manje stalno boravio u Gajevoj 30, u DORH-u gdje se vodila istraga radi sranja koja je radio prije imenovanja. Čovjek postao ministar, a bakće se svojim sranjima, pa još k tome došlo prvenstvo svijeta u nogometu, a on bez nogometa ne može, pa je lijepo otišao u Dubai, na toplo, na samo mjesec dana. Cijelo vrijeme boravka u Dubaiju oko njega se širio zvuk pucketanja, pucao mu je kurac za ljude koji se smrzavaju u nekakvim kontejnerima, sklepanim potleušicama, a kojima je upravo on bio dužan omogućiti pristojan život. Dulje od ministra obnove države kojoj treba hitna obnova, u Dubaiju su bilo samo dvije naše poznate nogometne posvuduše, Ivana Knoll i Kolinda Grabar Kitarović.
Ja sam bezbroj puta pisao da se ne obnavlja iz europskih sredstava, da nisu dirali taj novac, jerbo je to europski novac, na koji urokljivim okom gleda Laura Kovesi, a HDZ ne zna raditi da ne ukrade.
Ondak se netko sjetio da je silna lova koju je EU dala kao pomoć za obnovu nepotrošena. Rok za povrat neiskorištene love prošao je, pa je Hrvatska tražila i dobila produljenje na godinu dana, a i eto taj rok je bio na izmaku. A lova skoro nedirnuta. Što je i normalno, jer kurcem u dvije godine makli nisu. A ja sam bezbroj puta pisao da nisu ništa obnavljali i dirali taj novac, jerbo je to europski novac, na koji urokljivim okom gleda Laura Kovesi, a HDZ ne zna napraviti ništa da ne ukrade. Pa bolje ne dirati ništa, nego zaglavit u Laurinoj bajbokani. A i Plenkovićev izvor ministara presušio je, svi su već ili pohapšeni ili pod istragom. Ali, ne lezi vraže, novac se mora vratiti. Znate li vi kakve su duševne boli tih dana vladale na Trgu žrtava fašizma? Puste stotine miliona EUR-a morale su biti vraćene u EU, a da nitko nije omastio brčinu. Gorke suze su tekle. Nije smotano barem stotinjak miliona EUR-a u džep? Nečuveno!
I onda je imenovan Branko Bačić za ministra, sa zadatkom da novac spička što prije. Nije bitno izgraditi ništa, bitno je spičkati novac. Pa je Branko rekao: Novac ćemo da spičkamo! Na način kako to inače čini HDZ. Javnost je svakodnevno bila zatrpana podacima o tome koliko je Brzi Branko potrošio novaca, što realno i nije problem ako novac za podjelu daš HDZ-ovcima, novca neće ostati, može samo falit. Odmah se sjetim moralne vertikale Mate Očenašeka Granića i čuvene Pola meni, pola tebi, pola Bagi. Ili Gabrijele Žalac, neosuđivane lopuže koja je krala što je stigla. Po višestrukim cijenama.
Sada, s odmakom vremena sve je puno jasnije, zašto se nije obnavljalo. Osmišljavao se sustav pljačke, mozgalo o modelu zamračivanja novca. Način u na kojem bi stotine milijuna EUR-a završilo u džepovima ljudi (?) bliskih Andreju Plenkoviću. A možda i njemu.
Donošenje Zakona o obnovi jedna od većih je prevara u povijesti Hrvatske.
Inače Zakon o obnovi koji je bio na snazi, dokaz je da su ga pisali kreteni i u Saboru izglasali kreteni, jer kako su u procesu glasanja isticale Anka Mrak Taritaš i Dalija Orešković, zakon onemogućava obnovu. Ali je naravno izglasan od strane lopovske HDZ-ove kamarile i dibidusa iz oporbe.
Stara lopina, Branko je Bačić znao gdje je problem. Pa Zakon o obnovi i jest donesen da se zamažu oči, da se dobije na vremenu dok se ne osmisli način i model kako krasti, a ne da se po njemu obnavlja.
Donošenje Zakona o obnovi jedna od većih je prevara u povijesti Hrvatske.
Bačić je odmah po stupanju na funkciju donio Pravilnik koji omogućava zaobilaženje javnih natječaja i direktno ugovaranje poslova obnove. Donošenje Pravilnika uistinu je bilo potrebno, jer po Zakonu o obnovi nikada ništa nije bilo moguće napraviti.
Uvjeren sam da je već i u trenutku donošenja Zakona o obnovi postojao dobro skriven u nekoj ladici na Trgu žrtava nacrt Bačićevog Pravilnika, koji je samo čekao pravi trenutak. Lukavo se čekalo da ljude izda strpljenje, pa kad su sve granice strpljenja prijeđene, pojavio se Brankov Pravilnik, spas. Ozarena lica kontejneraša, mesijanski dočeci Branka Bačića na Baniji, građani puni ushita gurali su se rukovati se sa njime. Jerbo, on je spasitelj. Imaju Pravilnik.
Realno, taj potez donošenja pravilnika ocjenjujem kao pozitivan. Ali… samo kad ne bi bio u igri HDZ, Andrej Plenković, Branko Bačić. Možda bi taj model bio uspješan u Švedskoj. Ili bilo kojoj pristojnoj zemlji. U Hrvatskoj, on je samo zakonska podloga za pljačku.
Donošenje takvog pravilnika podrazumijeva čeličnu disciplinu u vrlo vrlo rigoroznu kontrolu utroška sredstava i cjelokupnog procesa obnove.
Kolika je i kakav je mehanizam kontrole uspostavljen, najbolje pokazuje kaznena prijava koja vrlo vrlo ozbiljno tereti Branka Bačića i Magdalenu Komes (DZ) i župana Ivana Celjaka (HDZ) za vrlo teški kriminal pogodovanja privilegiranim građevinskim tvrtkama kojima se višestruko preplaćuju troškovi obnove pojedinih projekata.
Nevezano za temu, mišljenja sam da bi Kazneni zakon trebalo mijenjati. I svakako odrediti da se uvodi smrtna kazna za kaznena djela zloupotrebe, pogodovanja i pljačku kad ih počine ministri i visoki dužnosnici, kojima je osnovna funkcija skrbiti o zakonitosti, a ne pljačkati povjereno. Ajde ti pred zid braco, pa se misli.
