Došao Pero pred zgradu u našemu velegradu, naslonio bicikl na ulaz i ušao. Kad je pozvonio na vrata, otvorila mu sredovječna, ali još uvijek lijepa i dotjerana gospođa…
Dobar dan, ja sam došel u vezi Vašeg oglasa u Usamljenim srcima
Da? A jel ispunjavate sve uvjete: da ste situirani, imate kuću, ne pušite i ne pijete? – upita gospođa odmjeravajući ga od glave do pete.
Pa… imam klijet, malo uprem jedan zid s kolcima da se ne sruši, al inače je u redu. Ne pijem puno, onak, litru – dve na dan, kako kad… ne pušim ne znam koliko, kutiju – dve na dan, odgovori Pero. Pa dobro, čovječe, imate li barem auto? A-a, nemam… došel sam s biciklinom koji sam nasledil od oca i naslonil vani na zgradu. Pa dobro, šta Vi onda radite ovdje? ‒ reče ona već pomalo ljutito.
A, došel sam Vam samo reći… da ne računate na mene.
Tako je nekako išao onaj stari vic. A sjetio sam ga se danas, a i jučer bar desetak puta. Osnivanje stranke ne popriličan posao. Nije baš ni lagan. Moraš napisati statut, programske osnove, plan rada, moraš napisati i etički kodeks. Pa onda sazoveš osnivačku skupštinu u nekom vatrogasnom domu. Danima si skupljao potpise potpore susjeda, svojte, kolega s posla. Mnogi su potpisali samo da te se riješe, a nisi u njihovim očima vidio podrugljiv sjaj. Jer si gledao u njihovu ruku kako upisuju ime i prezime, OIB i adresu. Dan uoči osnivačke skupštine održana je proba. Ništa nije štimalo. Najradije bi sve poslao u materinu. Napuhani, kao da je sada s neba sišao, nekakav polu peder, polu kreten, za tu priliku vrlo skupo angažirani PR manager cijelo vrijeme je važno hodao okolo i bacao nerazumljive izraze. I nikada nije bio zadovoljan. Okretao očima i čudio se svemu ko njuferica kurcu. To mu je posao, jer, mora opravdati masnu fakturu koju će ti gurnuti u ruke na kraju probe. Na skupštinu u vatrogasni dom u Granešini dolazili su jedan po jedan. Ko da ti živce pile, bojiš se da nećeš imat kvoruma. I ajde, skupili se, poslušala se himna, da se vidi da ti misliš globalno. A a ne samo lokalno, jer da je tako otpjevali bi svi skupa Međimurski lepi dečki vu širokaj gačaj. Onda govorancije, po optimističkim govorima da se naslutiti da izbori uopće ne trebaju više biti. Jerbo će junačka grupa iz vatrogasnog doma u Granešini odma sjesti na vlast. Pa će neki starčić, zaovin susjed, koji je upravo izabran za predsjednika etičkog povjerenstva postati predsjednik Sabora. Tko će s njime biti u ekipi koja će voditi Sabor, ne zna se, zna se samo za mumiju Furia Radina. Pa kad sve završi, sa sjajem u očima možeš reći Imam stranku. Jednu od dvjestotinjak u Hrvatskoj. Sve to ovih dana prošao je izvjesni Damir Vanđelić, koji je osnovao stranku maštovitog naziva Republika.
Damir Vanđelić, uvijek bivši.
Bivši potencijalni tehnički premijer
Onda se pojavila informacija da će biti kandidat za zagrebačkog gradonačelnika. Ali nije bio spreman ući u predizbornu trku.
Pa je bivši potencijalni zagrebački gradonačelnik.
Ondak su ga postavili za šefa obnove, pa se brže bolje predomislio, pa je i bivši šef obnove, koji ništa nije napravio, samo u beskrajni niz prilika upisao još jednu recku.
Bivši šef obnove (ako to uopće i postoji)
Neko vrijeme šuljao se ispod radara, nisam nigdje naletio na njega. Pa sam ne sjećam se gdje, naletio na noticu da se sprema osnivanje nekakve Znanstveno razvojne inicijative (ZRIN). Njegova izjava: „Mi danas vadimo iz šešira ljude koji obnašaju funkcije“ zastrašujuća je. Pokazuje pravu stvarnost moralnog stanja u Hrvatskoj. Vanđelićev šešir ima u sebi sto do znakovito, dvjesto imena, koja su, prema sudu tog čovjeka koji je u karijeri sakupio popriličan broj titula bivši, sposbni preuzeti bilo koju funkciju u društvu.
Mnogostruki bivši odlučivao bi o budućima. Pizdarija, kaj ne?
No dobro, valja reći, njemu je bilo kud i kamo lakše jer je imao pomoć iskusnjare Vesne Škare Ožbolt u koju su mnoge stranke polagale veliko povjerenje, ali malo su se zajebale. Imao je i pomoć veterana za kojeg niko nije čuo, Darka Marenića, koji je izbačen iz prethodne stranke jer je štetio ugledu stranke. A stranka je bila HSP. Poprilično oksimoronski zvuči, HSP i ugled. Obećao si porast plaća od pedeset posto. Onako, zvekneš ga iz rukava. Mislim da bi bolje zvučalo 74,32%. Ionako neće biti niša od toga, a zvuči kao da iza te brojke stoje noći i noći pljuckanja u vrh olovke i računanja na kalkulatoru. I prvo što napraviš, pokažeš tko si. I što si. I opališ onako suvereno, Ako žena ima nagon da ne rodi, treba provjeriti taj nagon.
A kako će se provjeravati?
Ukazanjem tog Vanđelića u crvenim kožnim tangama? A žene će se derati…
Oplodi me, oplodi me! https://t.co/ccX8e7KMia— Spectator (@SpectatorHR) December 4, 2023
Sve gledam, pa ne vjerujem. Dvadeset i prvo stoljeće dobrano teče. A ovaj bi pregledavo nagon. Hormone. Libido? U mnogobrojnih Hrvatica. Tko će mu u tome pomagati? Vesna Škare Ožbolt, Željka Markić, Nedrk Ilčić ili Nada Murganić. I slični likovi. A u Hrvatskoj ih ima za svinje hranit. Diljem lijepe naše. Razbacani ko đubre na livadi. Kad nemaš što reći, onda je najbolje oplesti po ženama. Jer su one drugotne. Istovremeno, pokazalo se da je Vesna Škare Ožbolt, koristeći čuvenu metodu copy/paste, u tren oka napravila gospodarski program. Kopirala Mostov.
To je sve bilo jučer.
Samoubili se u startu.
Sutra, bilo bi najbolje da sazove presicu i kaže
Došel sam Vam samo reći… da ne računate na mene.
