Autor: Spectator, 19.11.2017.
Zoran Milanović.
Bistar, oštrouman, daleko ispred svog vremena.
U njemu čuči, kao i u svima nama, nekakav crv samouništenja.
Većina nas pokušava kontrolirati svog crva, udaramo ga veslom po glavi da ne bude na površini.
Zoran ne!
On ga izvede u šetnju malo malo, pa ustalasa sve živo, svi se naroguše, i pristalice i neprijatelji.
Zoran Milanović ima kratki fitilj. Kratkofitiljko (u daljnjem tekstu samo Fitiljko)
Već dugo nije u politici, prošla je godina dana.
Lukavi anketari ga još uvijek drže na listama za ispitivanje javnog mišljenja.
I nakon godine dana pentranja po Triglavu, bauljanja po svijetu, prodavanja naftnih derivata za Čermaka, kupovanja naftnih derivata za Čermaka, puhanja u vuvuzele u Južnoafričkoj republici, Fitiljko ima u tim anketama rejting kojega bi poželjeli mnogi vrlo aktivni političari.
Hja, možda bi bilo bolje da su malo manje aktivni?
Povremeno se javljaju ”zokinostalgičari” pa plaču za njegovim vremenima. Sve se svodi na onu staru ”Dok je bilo Tita, bilo je i šita”.
Slažem se potpuno sa time.
Jer, kako nazvati njegovu kadrovsku politiku, ekipu koja mu je bila u prvom ešalonu, naravno ne sve, ali jedan veliki dio, nego šit?
Fitiljko, onako bistar, oštrouman, bez financijskih afera, sa izrazitim motom i refleksom za politiku, sve sjebe postavljanjem krivih ljudi na prava mjesta.
No, to je prošlo.
Svako malo pa se pojavi neki natpis da će se on kandidirati za predsjednika države, da mu je strahoviti rajc upustiti se u klinč sa Kolindom, da jedva čeka, da ovo, da ono.
Odmah, po pravilu u slijedećoj rečenici špekulacija.
Da li će biti kandidat SDP-a?
Ili će ići samostalno?
Moje je mišljenje, u to sam uvjeren sto posto, da će ići samostalno.
Dva su razloga.
Prvi je razlog, SDP ima svog kandidata.
Po redu dolaze prvo izbori za EU. Nosač liste dr.pr. Rajko Ostojić.
Pa se otputi u Bruxelles, na kratko.
Pa se vrati u Hrvatsku taman na kampanju, nositi na svojim junačkim leđima teret kampanje predsjednika premile i prejadne nam države.
Za biti predsjednik RH.
Pa putovati po svijetu.
U cijeloj toj priči, najviše mi je krivo radi g. Bernardića, za kojeg po dvijestotridesetisedmi puta kažem da je dobar mladi čovjek, ali mu njegovi projektanti ne daju disati.
Ko princ Pavle kralju Petru.
Prinčevi regenti SDP-a su ogroman uteg stranke.
A dok on to ukapira, biti će dockan.
Pa tako dolazimo do drugog razloga.
Sadašnje stanje u SDPH, nije baš najbolje.
Ako bi se zajebavali.
Stanje je sranje.
Dugoročno, ekipa pri vrhu misli da će stanje biti bolje nakon statutarnih promjena, izmijenjenih izbornih pravila, laksativizacije stranke, isključenja neplatiša, neaktivnih, pokazati će oni njima, mamicu im njihovu nepodobnu.
Što ja znam čega još sve ne.
To su im tajna oružja kojima misle uspostaviti red u stranci.
A nisu svjesni da do predsjedničkih izbora ima još samo 24 mjeseca, što je u njihovom slučaju čak.
Pitanja se množe.
Hoće li do tada možda udariti više taj planet Nubiru, Planet X, koji je eto baš danas trebao opizditi o Zemaljsku kuglu (za čitaoce iz HDZ-a, Zemaljsku ploču), pa poštedjeti stranku daljnje blamaže?
I mučenja?
Hoće li na sve skupa Agrokor kojim kormilare lažljivi Ante, pijana Martina i bahati Plenki, odvesti u tri pizde materine, u toj mjeri da ćemo morati isključiti struju, izvaditi bateriju, držati upaljen prekidač deset sekundi, pa vratiti bateriju, uključiti struju, pa udariti Format C?
I resetirati sve postavke, sve stranke, cijeli sustav?
Nismo mi te sreće.
Hoće li se još smanjiti plaćanje članarine, pa će nakon revnog rada stranačkih vunbacitelja, na kraju u stranci ostati članova kao u HSNZ (Hrvatskoj stranci naravnog zakona)?
Nula članova.
Tu se ne računa dr. Rajko u Bruxellesu.
I opet nula. Jer nema poslušnika i uvlakača.
Fitiljku, Zoranu Milanoviću ostaje samo da na izbore izađe samostalno.
Izgraditi će svoju mrežu povjerljivih ljudi, nešto mi govori da će se opet utovariti šupci u kampanju, računajući da će se nakon izbora šuljati na Pantovčaku po predsjedničkim tepisima sa visokim florom, koji one malo niže škaklja po jajima, pa su veseli i stalno se smiješe.
Izgraditi će i mrežu podupiratelja, naravno, onih koji su spremni gurnuti ruku u džep i financirati njegovo šuljanje po Pripizdinama donjim, Vukojebinama, Sraćincima i naravno Špičkovini, sve da bi se rukovao sa ljudima.
I pričao kako će nam biti bolje kada će on biti predsjednik.
I putovati po svijetu.
Sa Kotromanom.
Svakako će angažirati Sauchu da mu vodi putne naloge i obračune.
Bez njega – ništa!
Po dogovoru sa podupirateljima, financijerima kampanje, jer ne daju oni lovu što im se sviđa Fitiljkov ten, morat će napraviti neke reforme.
Prvo, promjena naziva predsjednika države
E, sad, tko zna što sve oni imaju na umu, ipak do tada još ima dvije godine.
Ali jedno je sigurno.
Sjećamo se da je gospodin F. vrlo često obasipao javnost latinskim izrazima, zar ne?
Na užasavanje Tomislava K.
Koji nije razumio niti kurca.
Pa je bilo ono ”Šta kaže, šta kaže?”
Mi koji smo učili latinski, znamo da se vođu nekog plemena, čopora, na latinskom kaže: Dux.
(Dux, Ducis – Ducum, Duci – Ducibus, Ducem – Duces, davno je bilo, dalje sam zaboravio).
A predsjednik Hrvatske je vođa čopora.
A Hrvatska je svako malo Croatia.
Skraćeno CRO.
Pa zar ima logičnije nego da mu nakon pobjede na izborima za predsjednika titula i službeni naziv bude:
CRODUX?
Na veliko veselje i ponos glavnog podupiratelja.
Koji će eto, imati svog predsjednika
