Pederice u parku
Raspored mi je svakodnevno isti. Poslije podne odvedem mamu u park, u debelom hladu sjedi sa svojim starim pedericama i nadvikuje se s njima, pričajući o boleštinama, cijenama, tipično penzionerski.
Odšećem polako do birtije, sjednem sam za stol. U stvari, birtija ima sedam osam stolova, za svakim sjedi jedan, najviše dvoje, pa se fino i slatko dovikujemo sa stola na stol. Odložim šešir, izvadim laptop, dolazi velika, ogromna čaša vode s ledom i superkratka kava, šećer mi ne služe.
Palim cigaretu i počinjem pisati, jednim uhom slušajući priče o politici, nogometu, ženskama, u stvari, tipične bezvezne priče iz kvarta. Sjedim tako dva sata i onda lagano kući, društvo starih pederica s klupe se razišlo.
Ivan i Tonka
Pred nekih mjesec ili dva počeo je dolaziti na kavu jedan par, tridesetak godina. Moje izvježbano oko promatrača uočilo je od prve da su došli ravno s posla. Nekoliko pozdrava i već su falili ako nisu došli u birtiju. Pa se pitaš, gdje su. Nekako, ne znam ni sam, počeli smo razgovarati. Oni su žena i muž, na početku tridesetih, oboje rade od ve do ve, počinju oko sedam ujutro, pa skoro do sedam navečer, mogli bi i više, ali eto, neće. Rade u nekakvim pristojnim privatnim firmama. Kažu da su relativno zadovoljni, svako od njih ima plaćicu od deset soma kuna, naravno neto, moglo bi i više, ali imaju sreću da im je okruženje ugodno i plaća je na vrijeme. Kroz smijeh mi pričaju da su se dogovorili da će njenu plaću trošiti za život, a njegovu plaću će stavljati na štednju. Svaki mjesec cenera stavljaju na stranu. Okruglo. Ni više ni manje, za sada kažu, uspijevaju. Dakle, godišnje će staviti u čarapu 120.000 kuna.
6.000.000 kuna
Ne znam, nekako ne pratim koliko godina se sada mora raditi da bi otišao u penziju, mislim da je to negdje oko 42. Dakle, ako im potraje posao, ali i brak, ali i zdravlje, ali i ako izdrže živjeti od jedne plaće, na kraju radnog vijeka imali bi oko 6.000.000 kuna u čarapi.
6.000.000. Uštede od plaće od 10.000. Cijeli jedan radni vijek, bez jesti i piti.
Hodati gologuz, bos. Ne kupovati ništa. Sve stavljati u čarapu, vjerojatno se odricati od dosta toga.
Velika je to lova, a iza nje će stajati 10.920 radnih dana. cijeli jedan život. Odricanja i rada. Cjelodnevnog.
Pušim i gledam.
6.000.000 kuna.
A može se i lakše, ako podržavaš HDZ
6.000.000 kuna dobili su bespovratnog poticaja Branko Bačić i Miroslav Šeparović za svoju sekundarnu djelatnost, nekakvu poljoprivrednu zadrugu. Od države u kojoj su oni vrlo važni faktori. 6.000.000 kuna u samo četiri godine. A da tamo ne rade. Onako, nek se nađe. Jer su odani državi, a država, to je HDZ.
Negdje sam pročitao, ne da mi se tražiti, i cifru od 6.000.000 kuna koju je lopina Dumbović priskrbio svom sinu, potkradajući i državu i grad Petrinju. Posve sam siguran da je ta cifra veća. Višestruko. Tek su počeli kapati detalji. Ne znam istražuju li i njegovo vlasništvo nad restoranima u Zagrebu i Poreču? A u njima je suvlasnik.
Mlada lopovska bitanga koja ima sreću da mu je tata lopov, u kratkom vremenu dobio je ničim izazvan lovu za koju čovjek koji za naša mjerila ima pristojnu plaću, radi cijeli radni vijek.
Sjedim kući, ispijam šljuk hladne kave koja je ostala od jutra.
Sva ova sranja su ipak slučajevi samo iz ovog tjedna. Drugi tjedan donosi nove. I tako 30 godina
Palim cigaretu. Gledam prazno.
E pa jebem li ti mater, čujem glas koji kao da nije moj.
A jest!
