Mi koji imamo odraslu djecu smo svjesni koliko je muke, truda, vremena, pa i novaca potrebno da se odgoje, kako je govorila moja baka Izvede na pravi put.

Sve nepodopštine, markiranja, potajnog pušenja, brige da ne skrenu na put droge ili nemorala, neprospavana noći provedene u čekanju da se vrate kući.

Dvojbe, da li kupiti novi frižider, jer stari ne radi, ili cipele i odjeću za klinca, jer dolazi zima, a roba od prošle godine je premala.

I onda prođe vrijeme.

Sve je to iza vas.

Vaše mladunče je odraslo, postalo je svoj čovjek.

Završilo je školu, pa fakultet.

Počelo je raditi.

Viđate ga sve manje, ljubav ostaje, ali sve je nekako drugačije.

Ono ima svoj krug prijatelja, ljudi sa kojima se druži, radi, izlazi…

Neki od tih vam možda i nisu baš po volji.

Ali Bože moj, punoljetan je, pametan, valjda zna što radi.

I onda otkrijete da vam se vaše čedo, vaša krv, vaš ponos, intenzivno druži sa Zdravkom Mamićem, Velimirom Bujancem, Damirom Škarom…

Hoćete li se ikada upitati, Gdje sam ja to u odgoju pogriješio?