Ljeto je.

Sada će požari, kanaderi, Torcida i Boysi će lemati turiste.

Objavljivati će se slike računa i reklamnih panela pred birtijama, pa ćebiti vidljivo da za ljetovanje četveročlane obitelji treba ponesti kamion novaca.

U ljeto se kod nas ne događa ništa.

Osim ako se ne oglasi Predsjednica, onda se događa, kao i nakon svake njene izjave, cirkus.

Evo, jutros je javljena grozna vijest, da je bombaš samoubojica uništio vozilo u kojem su patrolirali hrvatski vojnici na misiji u Afganistanu.

Oni su tamo štitili hrvatske interese.

Zgodno je da hrvatska ima interese u Kabulu, koji je samo 6.072 km udaljen od Zagreba, li 4.602 km zračne udaljenosti, avionom teoretski let traje pet i pol sati, a automobilom bi se bez prestanka truckali punih 66 sati.

Bez prestanka skoro tri dana, upravo kao šoferi autobusa i kamiona koje gazde tjeraju da voze dok ne crknu ili barem ne ubiju nekoga jer su zaspali za volanom.

Hrvatska ima interese u tom Kabulu, točnije Afganistanu.

Kad smo bili studenti iz Afganistana je do Zagreba dolazila prva krdža i one nekakve smečkaste bundice, sa bijelim obrubom.

Bundice se nisu kopčale, jer su bile uske, pa smo svi onakvi sa kosom do guzice i tim bundicama, onako razdrljeni ličili na Roberta Planta, što je bio i cilj.

Ja sam u tome bio hendikepiran jer sam imao gustu frčkavu kosu, upravo kao i on, ali jebiga crnu.

A da sam se pofarbo, stari bi poduzeo korake radi kojih danas posve sigurno ne bih pisao.

Danas bundice više ne dolaze iz Afganistana…

Koji je hrvatski interes u Afganistanu je to ne znam, jer nisam geopolitičar, geostrateg , geolog, geograf, i ostalo što počinje sa geo.

Samo sam jalni platiša poreza koji bi htio svašta znati.

Pa i kakav je to hrvatski interes da frajeri, koji su, realno gledajući, plačenici koji su se doduše, dragovoljno javili, idu najebat u Afganistan?

Nisu oni otišli samo tako.

Jer, za otić u Afganistan moraš imat i strašnu vezu, bez veze si kao i svagdje u Hrvatskoj samo bezveznjaković.

Jer je ministar u vladi HDZ-a, u kojoj se poštuje i cijeni svaki pokušaj kokošarenja, kao na primjer kupiš stare kante koje jedva lete, pa se stalno moraju šarafit i popravljat, a posao popravljanja će obavljati njegova firma.

sada su tri hrvatska vojnika dobrano najebala u napadu nekakvog klipana kojeg boli kurac za život, jer se veseli obeščašćivanju četrdeset raspomamljenih djevica, što je povlastica svakog junaka koji se samoubije, a da pri tome potegne velik broj ljudi koji s njegovom voljom bliske veze nemaju.

Braneći interes Republike Hrvatske.

Pa se javio i ministar obrane.

Moram iskreno priznati, nisam čitao njegov govor, a niti slušao izjavu, jer to iziskuje posebnu pažnju i angažman tumača za hrvatski jezik.

Ali naslov kaže da je ministar zgrožen i spreman preuzeti političku odgovornost.

Nisam se, priznajem, nadao pametnoj izjavi toga lika, ali ovo me skoro smlavilo.

On je zgrožen.

Iznenadjen i uvredjen.

A poslao je vojsku šest hiljada kilometara od Hrvatske za branit hrvatske interese.

Ja to svakako ne mogu razumjeti jer je to sustav domovinske sigurnosti koji je brend ove vlade se potvrđuje. A što je to? Znači, to je to zajedništvo, solidarnost. Sve sastavnice sustava domovinske sigurnosti. I vatrogasci i policajci, vojnici, sigurnosno obavještajni sustav, Gorska služba spašavanja. Cijela zajednica. Općina, grad, županija. Ostala ministarstva. Znači, procesi. Krizni stožer. Menadžment. Upravljanje sa svim tim stvarima. Narastanje. Kako ide to narastanje snaga. To je, to je stvarno velika stvar u svemu tome. Znači kroz taj sustav. I mislim da se nosimo sa time. I ono što bi na kraju htio zaista pohvaliti. Znači pohvaliti sve ljude. Na terenu. Upravo kroz taj sustav domovinske sigurnosti. Znači ljudi vide kroz taj sustav

I sada se čudi.

Ko njuferica kurcu.

Ko četrdeset djevica kurcu kozojeba koji je digo auto sa vojnicima u zrak!

Jer su ljudi najebali jer je nekakav kozojeb poželio razdjevičiti čak četrdeset djevica.

Osim što se čudi, još je propentao: Kao ministar obrane, spreman sam preuzeti političku odgovornost za ovaj događaj.

Ostavku ne spominje, naučilo ga.

Pred dvije ili tri godine predao je neopozivu ostavku, kada je Predsjednica rekla da ima primjedbi (ne na kvalitetu lososa, nego na organizaciju protupožarne zaštite), pa otišo na godišnji odmor, pa su ga tri dana natezali za rukav, Ma nemoj Krsto, daj smiri se, vidiš da ta babetina lupeta kad god zine. Nije ona mislila tako. Ma ona uopće ne misli, ma daj Krsto, nemoj biti pizda, evo, vrati se i kupi avijone koje oćeš…

Nakon tri dana povukao je ostavku, a dalje je sva blamaža koja je nastala oko kupovine aviona poznata.

A ostavku nudio nije.

Jer je ministar u vladi HDZ-a, u kojoj se poštuje i cijeni svaki pokušaj kokošarenja, kao na primjer kupiš stare kante koje jedva lete, pa se stalno moraju šarafit i popravljat, a posao popravljanja će obavljati njegova firma.

Možeš šarafit avione, što se tiče HDZ-a, i 32 sata na dan, samo ne smiješ dopustit da te uhvate da muljaš sa materijalom, utrošenim satima, cijenama.

A ostavku nudio nije.

Ni iz političkih, boga mi ni iz moralnih (to ni ne može), a ni zbog sramoćenja i kompromitiranja procesa nabavke aviona.

Nije dao ostavku ni kada je debil, pripadnik Tigrova nabubao penzionera bejzbol palicom, stolicom.

Nije nudio ostavku kada ni čak  nakon tri dana isti debil nije izbačen iz vojske.

Nije nudio ostavku ni kada su obijesni vojnici helikopterom lovili veprove, a sat vremena leta helikoptera košta 5.000 EUR-a.

Prema tome, gospodine ministre, najbolje Vam je da šutite.

Izgledate donekle pametnije.