Pleternica
Godine 1997. Pleternica dobiva status grada. Danas je jedan od 5 gradova u Požeško-slavonskoj županiji (uz Požegu, Pakrac, Lipik i Kutjevo).
Administrativno gledano, Grad Pleternicu čini mjesto Pleternica zajedno sa još 38 okolnih sela (stanje 2011. godine)
Grad je smješten na jugoistoku Požeško-slavonske županije, na mjestu gdje se Orljava probija između Požeške gore i Dilja prema Savi, na tzv. vratima Požeške zlatne doline.
To je sve što se može naći u Wikipediji o Peternici.
Gradić je to sa sedamdesetak registriranih poduzeća, a obrtnika je oko sto deset.
Miran gradić, sa šestotinjak nezaposlenih.
Prošle godine u Pleternici je započeta velika gradnja.
Iz fondova EU odobrena su sredstva za gradnju potpuno novog trga, koji je po viziji arhitekta, građana, a što je najvažnije i prema viziji onih koji broje lovu, trebao postati glavni trg gradića.
Radovi su procijenjeni na sedamnaest miliona kuna, a od toga EU preko svojih fondova financira 85%.
Novom trgu je dodijeljeno i ime Trg bećarca i gange, u čast prijateljstvu sa općinom Tomislavgrad.
Naravno, da se početak svih takvih radova ne može niti zamisliti bez lokalnih guzonja i različitih wannabe važnih ljudi, a u principu probisvijeta.
P aje tako otvorenju nazočio i Alojzije Tomašević-Radijator, obiteljski nasilnik, koji je toliko lemao ženu da je čak izbačen iz toga iz adezeja.
Ko mu je kriv, što ju nije lemo tako da se ne vide masnice. Novinama po tintari.
Bio je tamo i Franjo Lucić-Lizač, koji je svratio između dviju utakmica reprezentacije, čiji je redoviti gost, naročito na putovanjima van zemlje.
On je bio u dvostrukoj ulozi. Kao gubernator grada Požege, ali i kao jedan od najvećih dobavljača firmi Presoflex koja izvodi radove. Pa će zaradit grdnu lovu.
Ne Presoflex, nego Lizač.
To što je proglašen najsiromašnijim zastupnikom, nema veze. To ima veze sa moralom. U tome je najsiromašniji, što i nije lako, poznavajući lik i djelo Culeja, Glasnovića, Tomaševića, Šukerai ostalih egzemplara.
I tako, trg se gradi, Lucićev Tofrado redovito fakturira robu,lova iz EU redovito dolazi, fakture se plaćaju, stvar ide ko voda ispod broda.
Sve to zvuči lijepo, osim nekoliko gadljivih detalja, koje sam upravo spomenuo, ali Bože moj.
Ipak se radi o Požegi i okolici, gdje je, to sam već pisao, locirano čudno zračenje sa velikim utjecajem na zdravo rezoniranje sveukupnog stanovništva.
Nešto kao Bibinje na moru. Čudi me što se Požežani nisu pobratimili sa Bibinjama, bilo bi primjereno.
Ali, evo im ideje.
Ondak su se jedne nedjelje, nakon što su svečano odjeveni, u nove trenirke, takozvane misne, otpratili žene sa jutarnje mise kućama, u kafiću Oase, nakon tri runde ispijenog piva i prve runde uplaćenih tiketa u kladionici Germania smještenoj u tom kafiću, počeli pametan i konstruktivan razgovor.
Nekako toga dana nisu bili pri volji pričati o ratu u kojem su bili, ma nije prošlo ni dvadeset i pet godina, a uvijek ima nešto novo za ispričat i dodat.
Pa su se uhvatili političko gospodarskih tema.
Ustanovili su od prve, da su oni potpuno marginalizirani, kako u društvu, tako u Pleternici. Godine prolaze, a njihova borba sve više, čin im se pada u zaborav. Jedino ih poštar Lojza ne zaboravlja, kada im svaki mjesec nosi izvode od penzija koje dobivaju, jer su bili u ratu.
Kako koji. Od par mjeseci do tri godine.
Pa su zaslužili mirovinu.
Kako bi cijeli kraj znao da su oni faktor, dosjetili su se.
Pa uzeli komad papira od male guzate konobarice i napisali.
Izvolte odma donest odluku da se trg koji se gradi u našoj Pleternici, a koja ne bi postojala da nema nas, promijeniti ime iz tog Trga bećarca i gange u Trg Hrvatskih Branitelja. Sve tri riječi moraju počet velkim slovom.
Vita jela, zelen bor, ne tražimo odgovor, nego postupite po naređenju.
Pa su papir poslali načelnikovici Antoniji Jozić. Koja ima i drugih problema, puno većih, od imena toga jebenog trga.
Gospođa načelnikovica im je lijepo objasnila da je projekt pod nazivom Trg bećarca i gange, kao takav otišao na odobrenje sredstava u EU. Koja je to i odobrila.
Nije odobrila nikakvim braniteljima, nego tamburašima i ojkačima.
Ali likovi u misnim trenirkama se ne daju. Opravdano. To je podmukao udar na same temelje domovinskog rata.
Neće oni nikakav trg nekakvih Zrinskog i Frankopana, oni oće baš ovaj. Novi, ispod čekića.
I jebe se njima za to ko daje lovu.
Sve je to onaj Soroš zajebo.
A trg svakim danom sve više raste.
Završetak je gotov, ali je zato priča na početku…
Dolazi vrijeme kampiranja.
