Tri dana vrlo revno izbjegavam sve vijesti. Sve. I domaće i belosvetske. Uvijek nađem neki posao, samo da ne gledam telku, ne slušam radio, ne letam portalima.
Niti Twitter ne pratim puno, jerbo je nekad prilično solidna mreža postala poligon za izdrkavanje nekakvog parajlije gadnog osmijeha.
To što imaš pare ti je džaba, kad si gadan ko žaba.
Btw, jeste li primijetili da su oba vlasnika najvećih mreža gadni ko lopovi.
Pa kad si tak gadan, pa ujutro ustaneš i pogledaš u ogledalo i prestrašiš se, moraš bit nadrkan. Cijeli dan. I mrziš sve na svijetu jer su svi zgodniji od tebe. I onda zabranjuješ, rušiš mrežu koju si kupio da bi svijetu pokazao tko je gazda s pišom. Vjerojatno malim i mlohavim. Nekoliko dana na Twitteru ne vidim ljude koje pratim, a kad ih vidim, to su statusi stari dan dva. Pa ne gledam više.
Fudbal
I tako, malo ovdje, malo ondje, daleko od medija. Mogu vam reći, čisto pristojno i ugodno je. Znao sam ja to, ali eto, lijepo se podsjetiti. I onda naletim kod komšinice Maje, gdje sam svratio na kaficu, baš na vijest da se gradi nekakav kamp. Negdje kraj Velike Gorice, kamp za HNS. Na telki potpisuju ugovor o darovanju, stoji i Plenković napuhan i ponosan, kad da je on vrhusnki nogometaš, a kraj njega sav zadihan od trčanja iz Međugorja stoji selektor. Potpisuje se ugovor o darovanju, HNS-u smo poklonili zemljište za taj kamp.
Mi plaćamo, država. Naše pare. Ne Plenkovićeve, a niti su to pare ovog zadihanog profesionalnog vjernika.
Jerbo siroti HNS nema para. Pa mu se mora zemljište poklanjat. Pa je onda Slavica Kranjčević, umirovljenica iz Karlovca, gospođa koja meso kupuje samo pred Novu godinu, a ostale dane jede kruh, a za večeru mrvice pažljivo skupljene sa stolnjaka nakon ručka, sva ponosna jer će sudjelovati u izgradnji kampa gdje će se turati lopta. Vjerojatno bi pala u afan od domoljubnog zanosa, kad bi znala da će ona platiti loptanje tipova kojima je cijena milijardu EUR-a, ne kažem da vrijede, jer neki od njih ne vrijede ni pizdu zdene vode. Kao ljudi. Ali, srećom ona to ne zna, jer, televizora nema, novine ne čita. Pa živi blažena u neznanju. Samo će imati manje. A ionako nema ništa, pa joj ne mogu ni puno uzeti.
Reći ćete, da, evo sada i on svojim pisanjem ruši repstaciju.
A ja ne rušim, ja sam od onih koji se drže one stare, Ako nećemo bratski, onda ćemo po pola. Poštenje u pristupu. Po čemu igrač, kojem dnevno, igrao – neigrao, na račun sjeda desetak tisuća EUR-a, i na praznik i svetak i petak, predstavlja gospođu Slavicu? Svake godine frajer loptanjem zaradi četiri milijuna EUR-a.
To što živi vani, to što porez plaća vani? To što juri za loptom u klubovima za koje gospođa Slavica jedva da je i čula? Ili to što igra za hrvatsku repstaciju, ali za pojmove gospođe Slavice, enormno velik novac. To što osvaja drugo mjesto? Za to dobiva još novaca Puno puno novaca. Plaćeno mu je i to debelo, nošenje dresa s kvadratićima. Još novaca dobiva i HNS, kojem eto gospođa Slavica poklanja zemljište da bi ovi bogataši imali negdje kampirati, kad dođu iz svojih država gdje žive, gdje plaćaju porez, a kad ne budu plaćali porez, preselit će se iz tih država u nekakva krokodilska i kaj ja znam kakva sve majmunska otočja, gdje se porez ne plaća. Jerbo su to porezne oaze.
Nisu ludi plaćati porez onom kuruznom debeljku. On je tu samo da im dodijeli kakvu lovu. Naravno.
Neće doći živjeti u poreznu kravu muzaru, zvanu Hrvatska
Ovdje će se doći samo pokazati, krstariti u jahtama čiji tjedni najam košta više no što je gospođa Slavica zaradila u svih trideset i pet godina radnog staža u Jugoturbini. I sve crkavice koje bi se pridodale, a zovu se penzija, ne bi dostajala da se plati tjedni najam nekakvog Ferretija na kojem se kurči nekakav fudbaler, koji je ovdje rođen, a koji je cijeli svoj produktivni dio života proveo vani, a Hrvatska od njega ima samo sliku s porukom podrške kad se desi potres. I sada će mu gospođa Slavica i milijun onih koji žive poput nje dati zemljište za kamp. Da se ima gdje loptati.
Pa kaj si ga ne plati sam. Evo, vidim, Luka Modrić dobijo optužnicu, jerbo je lagao. I onaj Dejan Lovren isto tako. Oba su pokazali koliko poštuju hrvatsku državu.
Pokazali su koliko drže do države kad je to trebalo. U obrani poštenja i zakonitosti Pred sudom, kojem je zadatak ustanoviti zakonitost.
I oni su lagali. Pali su na ispitu. To što su trčali za loptom i postizali uspjehe, trčali su radi sebe, radi love i radi novih ugovora sve bogatijih nakon osvajanja nekakve medalje.
Njihovi uspjesi nisu bili uspjesi gospođe Slavice. Ni moji. Ni vaši. Osim ako ste istovremeno čitatelj portala i igrač repstacije. A to bi me začudilo i rastužilo. Jer takvi i nisu moja ciljana skupina.
I sad će im suditi. Skupi advokati, privatni avioni dovesti će lažljivce u Osijek, skupe cipele, markirana odijela. I glupavi izrazi lica.
Ne, ja ovoj dvojice ne bi sudio. Neka se DORH nagodi. Povlačimo optužnicu, vi platite kamp.
Bar nešto da bude pošteno.
Evo, ja zatvorio financijsku konstrukciju za kamp HNS.
Kažu da će koštati 15.000.000 EUR.
7,5 Luka 7,5 Dejan, kad uplate, povlači se optužnica.— Spectator (@SpectatorHR) July 3, 2023
E jebem li te pravdo na hrvatski način
Godinama smo gradili farizejsko društvo temeljeno ne na poštenju radu, znanju, nego na domoljublju.
Domoljublje i vjera, odlika pravog Hrvata i katolika. I dobili smo društvo bijede, siromaštva novcem siromaštva duhom. Dok kraj nas prolazi život, mi ga ovdje u Hrvatskoj krpamo, dan na dan. Ali smo domoljubi kakvih nema. A da se zarati, ne znam tko bi išao braniti ovo? ne bi ni ovi s tog otočja. Sigurno.
Još nam se i svaki dan hvale na televizijama kako nam je dobro.
Mene ne smeta, nek ministri budu neinteligenti poput onog Radmana, Filipovića, Banožića i Vučkovićke. Nek državu vode Reineri i Njonje.
Svi ti ljudi koji su dovoljno stari da su školu pohađali prije no što je uvedena nastava po posebnom programu.
Dovoljna kvalifikacija za bit ministar u Hrvatskoj. Ne smeta me ni malo. Jer ih ne doživljavam.
Smeta me i iritantno mi je samo jedino.
Njihovo pojavljivanje.
Budi ministar, budi premijer, radi što hoćeš, jer to ionako radiš, ali budi prema ljudima korektan, pa ne pokazuj njušku u javnosti.