Nagovaraju me i piŔu mi da piŔem o Gordanu Marasu.
A meni se ne da, toliko je dobrih tema, da bih istovremeno trebao pisati desetak Älanaka, cijeli dan bez prestanka.
OpÄenito SDP teme ne nailaze na interes Äitatelja, dosadni su i Bogu i vragu.
U fokusu SDP tema su koordinatori, njihov odabir razveseljava i nasmijava ljude, ostalo su nebitni likovi, kojima je rok trajanja malo dulji od Dukatovog svježeg mlijeka.
Ili to da u Gradu Zagrebu nije napravio niŔta?
A Gordan Maras je posve nebitna tema, pa nema smisla ni gubiti vrijeme piÅ”uÄi o njemu.
Å to napisati?
Å to napisati o Äovjeku koji je izabran na izborima za predsjednika gradskog esdepea Zagreba, na izborima koji su u potpunosti podijelili zagrebaÄke esdepeovce?
To da je par mjeseci nakon izbora, kad je uvidio da ne vlada zagrebaÄkom organizacijom i da vlast neÄe moÄi uspostaviti, odluÄio povesti kampanju za otiÄ u Bruxelles, radi Äega su mu leÄa okrenuli i najvjerniji fanovi?
Ili to da u Gradu Zagrebu nije napravio niŔta?
Ili to da u gradu Zagrebu drži samo nekoliko mjesnih organizacije pod kontrolom, a ostale nikad neÄe?
To da je svojim doskoÄicama u Saboru, koje su kulminirale u vrijeme EU kampanje dosadio i Bogu i vragu?
Ili to da je od prolaznog mjesta na listi za Sabor na slijedeÄim izjavama udaljen neÅ”to malo manje nego ja od Dubrovnika?
Ne, nema smisla, zar ne, prema tome, dragi gospodine Maras, spavajte i dalje!




