Da je baba muško, zvala bi se Duško.
Kad bi bilo, onda bi bilo.
Tako funkcionira Hrvatska od vremena ostvarenja sedamstoljetnog sna.
A Hrvati, žedni obećanja ko srednjeamerički Indijanci ogledalaca i staklenih perli, izbuljenih očiju gutaju sva ta govna umotana u celofan papir.
Jer mi volimo da nas natežu i karaju.
Pa kad vidiš ko nas je sve natezo u ovih tridesetak godina, mora te bit sram.
Propaliteti i jebivjetri kojima je intelektualni napor istovremeno hodati, žvakati kaugumu i disati.
Pohlepne lopine, lažni vjernici, ogavni domoljubi kojima je domoljublje samo maska da ih se ne raspozna dok ti zavlače ruke u džepove.
Dvolične popine koje ispod oka virkaju na guzičice dječaka, a i djevojčice im nisu mrske.
Širitelji Božjeg nauka kojima pozivanje na mržnju i veličanje zločina nije mrsko.
Svi oni imaju mjesto na kojem se kad-tad pojave.
U zgradi na Prisavlju.
Ogromnoj staklenoj zgradurini načičkanoj antenama, koje strše visoko u nebo, poput zvonika katedrale.
U HRT-u.
U Katedrali duha, kako je to odvratno nazvao režiser i karijerist Antun Vrdoljak.
https://spectatorblog.net/Pohrana/mudar-potez-rukovodstva-hrt-a-o-ukidanju-prevoditeljske-sluzbe/
HRT je najveća crkva svih Hrvata.
Prava katedrala!
Katedrala katolika i pravoslavaca, muslimana, Židova, prezbiterijanaca adventista, Jehovinih svjedoka, ali i ateista i agnostika.
Svi oni plaćaju crkveni porez.
960 kuna mjesečno po obitelji.
https://spectatorblog.net/Pohrana/centar-primitivizma-u-hrvatskoj-skraceno-hrt/
Ne postoje škrabice za milodare, stvar je puno lukavije izvedena. Pošalju ti pismo, a unutra uplatnice. Stvar je vrlo jednostavna, samo platiš i to je to.
Osamdeset kuna mjesečno. Gledao ili ne gledao.
Svi Hrvati.
Naravno da dijaspora i oni uz granicu, ali s one strane, ne plaćaju, premda je više od pola programa namijenjeno upravo njima.
Njihovo je samo da glasaju.
Za istu opciju, kako bi stanje na HRT-u kakvo je.
A stanje je više-manje sranje.
Program je negledljiv, sve skupa liči na filmove Jakova Sedlara ili knjige Franje Tuđmana.
Nerazumljvo, nečitko, teško probavljivo.
Informativne emisije su samo emisije, odavno nisu informativne.
Informiraju ni o čemu, na način koji ne da je filtriran, nego su činjenice o kojim se izvještava sve, samo ne vjerodostojne.
Ako ih se naprosto ne može izokrenut, onda ih se može preskočit.
https://spectatorblog.net/Pohrana/hrvatima-ne-treba-niti-pola-ure-kulture-i-to-je-puno-za-krkane/
Na HRT-u rade urednici koji ni na Bujici ne bi mogli dobit posao, ma ni ona zlokobna Vinkovačka televizija ne bi uzela takav profil beskičmenjaka i lažljivaca.
Na HRT-u su sve veći i teži tehnički kvarovi, zbog godinama neodržavane i zastarjele tehnike, koje je direktor nagrađen mjestom glavnog ravnatelja, a javna je tajna da on ne donosi niti jednu odluku bez konzultacija sa punicom.
Ksenijom Urličić, grobaricom Zabavnog programa. Je izgubio sve što je mogao. I Formulu 1, nogomet, boks.
Produkcija na HRT-u znači snimanje superskupih serija, igranih i „dokumentarnih“, potpuno ideološki iskrivljene stvarnosti, nevješto režiranih, nelogičnih.
Ali domoljubnih.
Domoljublje je važno, sadržaj nije.
Jer oni ionako ne žive od gledanosti, jer je skoro i nema.
Žive od crkvenog poreza.
960 kuna godišnje po obitelji.
Što ih se manje gleda, manje je primjedbi, pa su u svojim očima sve bolji.
Ako ne želite znati o nekoj psini vladajuće garniture, slobodno gledajte HRT.
Jer tamo toga nema.
Dok se druge televizije tresu od vijesti o ogromnoj pljački na Adventu, na HRT-u o tome pojma nemaju. Kolindin autobus je neokrznut, kao da je sad izašao ispod čekića.
O tome vijesti nema.
Pa koji kurac se onda zovete Informativni program?
Koji će vam kurac i urednik tog programa, osim da vuče dvadesetak tisuća kuna plaće?
Koji će vam kurac i redakcija sportskog programa?
Danas se javio onaj piskutavi i šišteći tip sa frizuricom picolovkicom, koji je sada neki veliki drek na televiziji, Bruno Kovačević.
Koji ima genijalnu ideju.
Sve se čudim kako se tip, za kojeg sam bio uvjeren da je popriličan komad panja, dosjetio takve ideje.
A tako je jednostavna.
Stane u samo nekoliko rečenica.
Mi bi napravili puno bolji program. Nije da nedostaju ideje i da ljudi nisu kreativni. Nemojte zaboraviti da nam je pristojba u posljednjih devet godina 80 kuna. Po izračunu da ona može biti i do 1,5 posto prosječne hrvatske plaće, ona bi mogla iznositi i 96 kuna. Mi bi sa 16 kuna razlike napravili čuda.
https://spectatorblog.net/Pohrana/kolko-moras-bit-zatucan-da-te-skinu-sa-programa-hrt-a/
Ma nemoj frajeru. Ti bi moju lovu?
Da bi radio čuda.
Jebala te čuda, radi program koji ću gledat.
Za čuda idem u onu drugu katedralu.
Čim neko pokaže namjeru zavuč ruku dublje u moj džep, ja postajem opako podozriv.
Pa sam pažljivo čitao što taj Frizurac Picolovac u stvari oće.
Nehotice se odao. Oni bi napravili čuda.
Što to znači?
Da bi pomno istražili cijelo stablo obitelji Vrdoljak, ne bi li našli još članova nepoznatih javnosti, koji bi glumili u novim projektima HRT-a?
Da su načuli da su na jugu Mexica u crkvama vrlo lijepe pjevane jutarnje mise, pa bi se direktni prijenosi mogli obavljati poslije podne, nakon prijenosa jutarnjih misa iz Hrvatske, a i nakon emisije Mir i dobro?
Uvođenje nove emisije Božja riječ u Hercegovini, koja bi išla prije Dnevnika, nakon kojega bi išla emisija iz serijala Svećenici Crkve u Hrvata u Kanadi?
Novim serijama Jakova Sedlara i Tončija Vrdoljaka o pobijenih dva miliona svećenika tijekom II svjetskog rata u Dalmaciji?
Dokumentarnom serijom Gorana Milića – Tito je patio do kompleksa Tuđman?
Dajte gospodo i dame, sjašite!
E to bi bilo čudo!
