Tajni kupac
U Nami na Trgu toga je dana bila neopisiva gužva. Vrući ljetni dan, teška ranoposlijepodnevna omara spustila se na Trg bana Jelačića, besposleni Zagrepčani uvukli su se u Namu, savršeno klimatiziranu, osjećajući kako im se znoj slijeva niz leđa, pa se slijeva u gaće. Glumili su da kupuju, ladeći jaja, zainteresirano pregledavali izloženu robu, pa onda duboko uzdahnuli, svjesni da im je ovo posljednja oaza s hladnim zrakom i izašli vani.
Jedna baba, neuredne kose kojoj je pramen bio pričvršćen špangicom, u širokoj haljini s cvjetnim uzorkom, gurala se zagledavala se, pa nešto zapisivala, gurajući se laktovima o ljude koji su glumili kupnju. Pa se opet zagledava u etiketu na robi, pa zapisuje u notesić. Onda joj je zazvonio mobitel, uzdahnuvši šumno, dohvatila je mobitel i javila se Agentica 720 ovdje, reci… Nervozno pri tome popravljajući špangicu.
I ona nije kupila ništa, jer ako kupuješ, onda moraš i platiti. A ona novac ne voli davati, milije joj je primanje.
Ona je ovdje na hlađenju u Nami, službeno. Tajna agentica. Tajni kupac. Ili tajna kupica?
Dejan Filipović postao je M, jer ima tajnu službu
Ministarstvo Dubravka Filipovića je, nakon što je objelodanjeno da će Hrvati ući u Eurozonu, pokrenulo projekt Tajni kupac. Nositeljice projekta bile su udruge. Pet udruga, koje su za realizaciju toga projekta dobile novac. 720.000 kuna. Bumo rekli, da je to malo manje od 100.000 Eur. Za komunikaciju s tajnim agentima otvorena je i posebna komunikacijska kanalizacija. Imaju ti agenti i slogan s lijepo ugraviranom špangicom iznad slogana:
Gdje je lova iz državne kase, ja sam tute!
Kako je to trebalo izgledati citiram tajnog kupca:
Ponašat ću se kao regularni kupac, što i jesam svakodnevno. Prema tome – dobar dan, uzme se košara, ode se među police. Ovaj puta uz svoju redovnu kupovinu, odradit ću i posao tajnog kupca što znači da ću snimiti one proizvode koji su nam interesantni
Njihov zadatak bio je, kako je objasnila glavna agentica Agentica 720, ona sa špangom u kosi:
Tek po puknuću kanalizacijske cijevi, kad su se govnjive cijene razlile tržištem, netko se u ministarstvu Dragana Filipovića dosjetio pogledati što ima u kanalima komunikacije s tajnom agenturom.
U kanalima komunikacije nije nađeno ništa. Ni jedan izvještaj. Nula. Zero. Štanga. Štani.
A uplaćeno 720.000 kuna od strane državi švindlerima koji posao obavili nisu. Ni baba sa špangom nije dala izvještaj. Njanci jedan. U skoro pola godine, a ladi se lepezom novaca, sedamsto dvadeset tisuća kuna.
A novac dobila.
Jasno mi je da se cijene vratiti ne mogu, da sam poduzetnik, ne bih ih vratio ni ja, tu valja biti iskren.
A DORH?
A država platila uslugu koja nije izvršena. Kažnjivo po više točaka KZ.
