Od drugog svjetskog rata čovječanstvo hoda po tankoj crti, a sa obje strane crte je globalno uništenje.
Nuklearni rat. Bilo je uistinu frkovitih kriza, stariji se sjećaju Kubanske krize u kojoj je Hrušćov okrenuo brodove koji su prevozili nuklearne projektile na samoj liniji iza koje nije bilo povratka. Kennedy bi sigurno bio pucao. Pucao bi i Hruščov.
Spasitelj čovječanstva bio je Adlai Stevenson II, američki ambasador u Ujedinjenim narodima.
Bilo je to pred šezdesetak godina.
Danas na svijetu postoji 15.000 nuklearnih projektila, a izračunato je da svije može uništiti samo stotina projektila.
Sve potaracati, uništiti život i Zemlju pretvoriti više-manje u Mjesec.
Po logici, neću ja, al’ nećeš ni ti pička ti materina.pa pobiti sve po redu.
[stextbox id=’alert’ ccolor=’f7f2f2′ bgcolor=’f7f2f2′ cbgcolor=’f7f2f2′ bgcolorto=’f7f2f2′ cbgcolorto=’f7f2f2′]Te budaletine koje imaju atomsko oružje, ispizdili bi svoj arsenal sa velikim zadovoljstvom, jedino ih priječi briga za svoje dupe. I svojih bližnjih. Možda bi oni i preživjeli, ali koga bi onda mogli jebat, od čega uzimat lovu, jer ne bi bilo ničega, osim njih nekolicine.[/stextbox]Dakle, svijet preživljava balansiranjem na žici, a motku artista na žici zamjenjuje samo strah.
Dok je straha, mi ćemo živjeti.
Do tada, vode se ekonomski ratovi, vrše se pritisci na cijele narode, udara s epo federalnim rezervama, uvode se embarga iz bilo kojih razloga, četo banalnih, kakve oni koji uvode embargo, svaki dan kod sebe doma redovito rade.
Ali drug i ne mogu.
Svi mehanizmi ekonomskih pritisaka poznati su. U stvari skoro svi.
Postoji tajna, neotkrivena snaga, koja može sjebat čovječanstvo u roku mjesec dva.
Ali to je humano oružje, ne ubija ljude, ne prži malu djecu i starce.
Obzirom na efikasnost tog oružja, cijena je poprilično niska.
Oružje je brižljivo pohranjeno u arsenalu. Kada ovi iz svijeta to otkriju, oružje može biti aktivirano u roku dva do tri dana, što uistinu nije puno, ako se uzme u obzir krajnji učinak.
Stopostotno uništenje svih ekonomija svijeta.
Postoji razrađena strategija korištenja toga oružja, koja je poprilično jednostavna.
Prvo, potrebno je naglasiti da postoji za sada ograničena količina oružja, ali proizvodnja novoga nije nikakav problem.
Radi se o cca 700.000 komada toga oružja. Nominalna cijena toga oružja je cca 60.000 kuna, a ta cijena pokriva vremensko razdoblje od početka korištenja, do totalnog uništenja ekonomije zemlje u kojoj se primjenjuje. Cca 5,5 milijardi eura, što razbacano po svim svjetskim državama nije nikakav trošak.
U onih dvadesetak država sa top ekonomijama bilo bi razmješteno po deset tisuća komada oružja.
Po srednje razvijenim državama bilo bi razmješteno po šest do sedam tisuća komada oružja.
Ostatak bi bio ravnomjerno raspoređen po nerazvijenim državama.
Totalni kolaps cijelog gospodarstva bio bi zagarantiran u roku šezdeset dana.
Proizvođač daje i potpisanu jamstvenu karticu, kojom garantira stopostotni učinak.
Sve je to lijepo, ali nigdje ne pišem o metodi IMT (ima l’ mene tute?).
Gdje su tu Hrvati?
Hrvati su u Hrvatskoj, doduše, umanjenog broja, za cca 700.000 stanovnika.
Branitelja, svih živućih saborskih zastupnika u svim mandatima, svih živućih direktora svih državnih poduzeća u svim mandatima.
Svih svećenika svih religija, svih općinskih čelnika su svim mandatima. Svih pripadnika javnog života, bez obzira na orijentaciju.
Koji su razasuti po svijetu, sa svetim zadatkom da ostatak čovječanstva dovedu na rang na kojem je sada Hrvatska, na koji su je doveli svojim djelovanjem.
Od hrvatskog oružja, spasa nema. Niko ne može uteć!