Sinoć sam gledao TV show. Za govornicom stoji tip narančaste kose, drži u rukama nekakvu ploču koja nalikuje na transparent na kojem piše Doli Vlada, što ga drže prosvjednici okupljeni na Trgu francuske republike dok gacaju po pesjim govnima. Ovaj Nara tip za govornicom gleda zaljubljeno u tu ploču, baš kako zaljubljeno zastupnici manjina gledaju u Andreja Plenkovića.
Na ploči napisani nazivi država s nekim brojkama. Tip čita, gestikulira, pokušava biti duhovit, smije se, dobacuje nešto mamlazu koji mu je donio ploču, daruje okupljenim trogloditima crvenu kapu, tješi ih da njegov kabinet ima kapa za svinje ranit, bit će kapa za sve. Nema frke.
Sve skupa me dost podsjeća na onu jedinu emisiju iz serijala Brak na prvu koju sam zabunom pogledao. Tamo je polusvjetski đikan tapirane kose zaljubljeno gledao u nekakvu šojku koja je davno vidjela puno ljepših dana. Nisam dalje gledao taj brak, jer sam se nadao snimci konzumacije braka, ali ništa od toga.
Ovaj Orange tip čita nazive država i brojke. Sadistički se smiješeći. Jer, brojke su za mnoge od tih država sudbonosne. Brojke o kojima ovisi njihova ekonomija, standard, napredak. Tako su se, zamišljam, cerekali SS oficiri dko su potpisivali liste s imenima ljudi koja su slana u logore.
Pročitanim brojkama je tim državama odredio carinu, a građanima tih država zavukao je karinu.
Danima se iščekivao taj pompozno najavljeni događaj, pratilo ga je vjerojatno nešto više ljudi od broja ljudi koji su kupili karte za event na Hipodromu.
Donald Trump predsjednik Sjedinjenih američkih država odredio je uvozne carine za proizvode i usluge zemalja koje su izvoznice u SAD.
Amerika je godinama, strpljivo, ciglu po ciglu, polako, proračunato, radila sve da se posvade EU i Rusija.
Izvoz Hrvatske u SAD mizeran je Ameri ga čak i ne osjete, a mizeran je čak i nama, jer predstavlja samo koko 3% od vrijednosti ukupnog izvoza Hrvatske. Ali, Hrvatska je članica EU, koja je dobila poklon od samo 20% carine. Države koje imaju industriju, a članice su EU, osjetit će vrlo snažno taj teret carine. Vjerojatni pad prodaje, pad profita, pa onda vjerojatno i smanjenje broja zaposlenih, pa povišenje cijena na domaćem tržištu, taman onoliko koliko treba da bi građani tih država mogli početi razmišljati trebaju li, moraju li na ljetovanje u Hrvatsku, koja je superskupa, a nudi lijepo more, hrpe betona na obali i astronomski visoke cijene. A turizam je kudikamo najvažnija djelatnost u Hrvata. Nekad je to bila industrija koja bi sada strašno najebala, ali srećom, HDZ je uništio industriju, jer, sad bi tek bili u problemu.
Tip za kojeg kažu da je igračka u rukama Elona Muska je sve, ali nije njegova igračka. Kad između njih pukne, a puknut će do ljeta, činit će nam se da je rat u Ukrajini go kurac u odnosu na njihov rat. Američka ekonomija trest će se ko šiba na vjetru.
Europa mora odlučiti o protumjerama, tako nešto je profrfljao Andrej Plenković, a odmah da smiri Trumpa naglasio je da Hrvatska neće sama donositi nikakve protumjere. Kakvo iznenađenje. Trumpu i Amerikancima je odmah puno lakše.
Amerika je godinama, strpljivo, ciglu po ciglu, polako, proračunato, radila sve da se posvade EU i Rusija. Pridružili su se tome naravno i sluge poltronske EU. Namigivali su zavodljivo komičaru, obećavali mu članstvo u NATO, članstvo u EU, tko zna što su mu još obećavali i davali. A on je bujao, rasla mu je vrijednost u vlastitim očima, ohrabren je draškao pimpeka ruskom medvjedu, a kad se medvjed uzbudio, onako sav razrajcan krenuo je na njega, pa je počeo rat. Brodovi oružja, vlakovi oružja, avioni oružja slani su, Amerikanci su bili spremni financirati rat do zadnjeg živog Ukrajinca. EU je zaplijenila imovinu Rusa u Europi, Hrvatska je prva u svijetu i prodala brod nekakvog ruskog tajkuna. Onda je odlučeno da se neće kupovati ruski plin, jeftin i vrlo dostupan. Kupovat će se američki plin, bitno skuplji i vrlo nedostupan. Oružje je dolazilo i dalje. Ginulo se na sve strane, ali rat je trajao, jer ima još živih Ukrajinaca. Svakog tjedna Rusiji su nametane nove sankcije. Sa svakim sankcijama padao je naš standard, a Rusi i dalje ratuju ko da nema sankcija. Sankcijama je vodstvo EU upropastilo svoja gospodarstva, izazvalo inflaciju svojoj kući. A Ruse su izbacili iz platnog prometa, plijenili imovinu Rusa, ma sam Bog zna što su im sve radili, sve po nalogu Amerike. Sve koji nisu mislili poput njih nazivali su rusofilima, putinistima, a američko oružje dolazilo je i dolazilo. A došli su i izbori. U Americi. Pa je mecena rata, ishlapjeli Joe Biden otišao negdje na odjel na kojem borave osobe s demencijom, a zamijenio ga je narančasti tip koji liči na likove iz Braka na prvu. A skupi ukapljeni plin tankerima, u neprekinutim konvojima, putuje preko oceana, da bi se preradio i postao pravi plin. I svakog dana, u svakom trenutku u debele američke kese kaplje novac lakovjernih Europljana koji plaćaju skupi američki plin, umjesto ruskog jeftinog. Nema veze, nek građanstvo plaća, nek stežu remen.
I sada, evo, Trump je državama EU odredio carinu, a građanima EU uvukao karinu.
A nesposobne dileje koje vode EU, trebaju reagirati protumjerama.
O kakvim se neznalicama radi, ne bi me začudilo da odrede protumjeru od dvadeset posto carine na američki plin.
Jer, skupiti glave na jedan kup, pokazati bosanski grb Trumpu i početi kupovati ruski plin, jeftino je rješenje, ali EU se ne bavi jeftinim rješenjima. Ona ih ne zanimaju.
Samo vlastiti interes vodstva.
