Večeras se slavi. U domovima jedanaestorice izabranih na čelo gradskih podružnica, ili u birtijama, euforično se nazdravlja, svakim gemištom i ili čašicom fine žestice elan i radna volja sve je jača. Da ih je poslušati sada, ma sutra bi pauci po Zagrebu dizali sve one koji su uistinu nepravilno parkirani, bez gledanja u šalabahter, koga smiju koga ne smiju dizati. Smeća do ujutro ne bi bilo, a plamen bi veselo pucketao u spalionici koja bi bez problema gutala dnevno skupljeno smeće, zelena mafija sutra više ne bi bila na tržnicama ni u tragovima.
Jerbo, nova metla, kažu najbolje mete.
A stvar je zajebana. Najprije je Tomašević dobio pola godine poštede, s puno lutanja po ćorsokacima, amaterskog upadanja u klopke, igrajući utakmicu kojoj nije dorastao, imenovanjem krajnje problematičnih kadrova, od kojih neki garantiraju kontinuitet hoda po Bandićevom putu, a sada su imenovani voditelji gradskih podružnica, od koje u neke ne treba imati povjerenja. Ni malo. Nije neka obećavajuća budućnost pred Zagrepčanima.
Slavi se danas i u Zagorju.
Jer je Siniša Hajdaš Dončić veliki pobjednik natjecanja za izbor čelnih ljudi gradskih podružnica. Zagorski predsjednik SDP-a, kojeg od Zagreba dijeli pedesetak kilometara i Medvednica, u vodstvo grada Zagreba utrpao je, koliko za sada vidim tri kandidata, malo manje od trideset posto. Koliko je posto u koalicijskoj raspodjeli fotelja/guzica, dobio SDP, ne znam, ali nije više od 40%. Od četiri, Dončić ukrco tri. Čestitam zagrebačkim komunistima. Koliko li će vremena trebati da shvate da ih nešto žulja odpozadi. A koliko još da shvate što ih to žulja?
Velikodušno je dobri i dragi Siniša poštedio Zagrepčane muka i briga oko izbora svog gradskog vodstva.
Siniša Hajdaš Dončić potpredsjednik je stranke koja realno gledajući i nema baš neku svrhu postojanja, stranke koja je u Zagrebu na izborima postigla katastrofalan rezultat, u Skupštinu su se plasirali katastrofalno neinventivni Račan i Klisović, da bi Račana zamijenio Viktor Gotovac, još dvije dame koje nisu članice SDP-a i naknadno se priključio novoprimljeni član Renato Petek, koji je istinsko pojačanje obzirom na njegovo poznavanje zagrebačke problematike. Klub zastupnika u Zagrebu danas broji pet članova, Gotovac – predsjednik, Joško Klisović, Davorka Moslavec Forjan, Renato Petek i Dina Vasić. Status servilnog i Tomaševiću beskrajno odanog Joška Klisovića nije mi jasan ni danas. Usudio bih se reći da su gospođe Moslavec-Forjan i Vasić, barem 8,3 puta jače po znanju od prvoizabranih Račana i Klisovića.
Siniša Hajdaš Dončić – Kod njega je moral pitanje pregovora
Takvom kilavom gradskom SDP-u, oslabljenom desetljetnim devastiranjem od strane kadrova Milana Bandića, Davora Bernardića i njihovih partijskih slugu, pa dotučen djelovanjem Gordana Marasa, koji je imao utjecaj na SDP u gradu i zbivanja u njemu, jednak onom što ima kretanje automobila po Radničkoj cesti na orbitu Proxime Centauri, lukavi je Zagorec uspio nagurati svoja tri kandidata za šefove gradskih poduzeća.
Imenovao je tako za šefovicu Zagrebačkog velesajma Renatu Sušu, mladu ženu vrlo impresivne biografije, u kojoj je navedeno da je bila predsjednica uprave HŽ Infrastrukure. Nisam čitao njenu biografiju, taman posla, ali sam skoro pa siguran da u njoj nigdje ne piše da ju je kao tridesetogodišnju revizoricu, stručnjakinju za knjigovodstvo s nekoliko godina staža, na mjesto HŽ Infrastrukture doveo upravo Siniša Hajdaš Dončić. Žena koja je svojim radom potaracala sve što je bilo više od deset centimetara, mislim da ni to ne piše. Žena koja se nije libila kao predsjednica jedne od najvećih državnih firmi sjediti cijelo jutro na porti i zapisivati tko i kada dolazi na posao. Hodati po uredima i pipati kompjutore da li su topli. Ženi koja se nije ustručavala u naponu snage SDP-ove vladavine u upravu HŽ infrastrukture i poduzeća kćeri dovlačiti zagrižene HDZ kadrove dovučene odozda. Moram li spomenuti da ona uopće nije bila članica SDP-a koji ju je imenovao na čelo jedne od najvećih državnih tvrtki, bez ikakvih upravljačkih iskustava. Meni to, danas gledano, liči na poteze koje danas radi MOŽEMO! Kada je Karamarkov HDZ predstavljao legendarni gospodarski program 5+, pokraden od profesora Vasića iz Prnjavora, Renata Suša je u pola mandata SDP-a, odvukla na prezentaciju tog programa cijelu upravu HŽ Infrastrukture.
Sve to uz podršku Siniše Hajdaša k tome još i Dončića, koji je građanima Zagreba vješto gurnuo loptu kroz noge. Na isti način imenovan je i Davor Poljak na čelo Vodovoda, o kojem se i danas ispredaju legende u Lokomotivama u Končaru, ali i u HŽ-u. No, ne stane sve u jedan članak.
Dončić Bogu hvala, nije stao samo na ovo dvoje, vrlo blago rečeno, problematičnih kadrova, pa mu je sreća krenula i danas. Imenovan je i novi šef Zagrebačkih cesata. Najbliži Dončićev suradnik iz vremena Dončićevog ministrovanja, istog onog u kojem je imenovao Sušu u HŽ Infrastrukturu. Dončićev čovjek. Treći as iz rukava.
Ovo sve je prvi utisak, nakon čitanja. Pozdravljam imenovanje Igora Rađenovića, čovjeka koji zna raditi, koji je vrijedan i pošten.
Nije mi jasan način kadroviranja u SDP-u, priznam. U stvari jasan mi je. Ali, Zagreb, kao najveća organizacija SDP-a, dopušta da mu lokalne igrače imenuju ljudi sa strane. E, to mi nije jasno.
U tome, valja reći, za sad, ne vidim krivicu Viktora Gotovca, nedavno izabranog predsjednika SDP-a, koji vjerojatno neke stvari o izabranima i ne zna. Ali, bude li mu se kadroviranje radilo izvana, ode mast u propast, a GO SDP Zagreba vratit će se na staru prugu na kojoj vlak SDP-a Zagreba bio vučen sa strane.
A tu prugu čak ni Renata Suša nije uspjela uništiti.
