Iskreno mi je žao!

Iskreno mi je žao.

Što sam rođen na istoj strani čelične zavjese na kojoj je rođena KGK.

Osim što mi je žao, poprilično me i sram. Znate ona nelagoda kad netko uporno ispada glup.

Sjećate li se lika iz Milijunaša koji je ispao na prvom pitanju, onom za sto kuna. Spot s tim frajerom se vrtio godinama, dijelio, a meni je bilo nelagodno.

Ne volim kada inferiorni, bilo psihički, bilo intelektualno ispadaju u javnosti onakvi kakvi jesu.

Njeni ispadi, ne mogu reći izjave liče na one jadnike iz prvih emisija Supertalenta, koje fakini iz društva zajebu i uvjere ih da znaju pjevat.

Pa revu poput magaraca. Dok to gledate, kako se osjećate?

Meni je priznam, nelagodno. Tužno i tjeskobno mi je gledati poluretardirane tipove koji rade budale od sebe pred očima svekolike javnosti.

E, tako se osjećam kada gledam/čitam izjave trenutne nam (nadam se) Predsjednice.

Rođen sam dosta godina prije dotične gospođe. (ne one iz Supertalenta, nego one druge).

Imam poprilično dobro pamćenje. Znam da u djetinjstvu i mladosti nisam oskudijevao. Možda sam čak imao više nego mladež mojih godina danas.

Sada bi mudrica iz Grobinštine rekla da nisam u pravu, nisam imao mobitel s touch screenom.

I nisam.

Jer ga nije bilo.

VEZANI ČLANAKAli je bilo jogurta, bilo je crkve, bilo je vjeronauka (ja nisam htio ići, priznam), bilo je izlazaka, koncerata, bilo je i studenata s autom i studenata bez auta.

Nisi mogao srati protiv Tita, jer bi završio u Đorđićevoj. Slično kao onaj lik koji je tamo nešto muljao oko Francekovog spomenika. Jedina je razlika da je on završio u Oranicama ili u Remetincu.

Bilo je čak i studenata koji su mogli ići studirati van. Valja priznati, uglavnom djeca suradnika službi.

Moj otac nije bio suradnik službe, pa sam studirao na Zagrebačkom sveučilištu, u vrijeme kada je to nešto značilo.

Nekima su roditelji drukali sugrađane, pa su mogli ići van, u Ameriku.

Moji nisu. I nisu od mnogih koje znam.

Ali se sjećam, da sam davnih sedamdesetih imao šansu ići studirati na frankfurtski strojarski fakultet, u privatnom aranžmanu, ali nisam.

Jer mi je bilo čisto OK ovdje, kod nas. U Zagrebu, SRH, SFRJ.

I da, nisam bio komunjara, SKOJEVAC: Obični student rocker.

Sreća je da sam danas ja jedan vrlo fin i pristojan gospodin, s dobrim kućnim odgojem, jer da nisam, ja bih rekao, Daj baba ne seri više, gadljivo je.

Ali moji roditelji bi se naljutili da joj kažem Daj baba ne seri više, gadljivo je, pa onda neću reći Daj baba ne seri više, gadljivo je, a niti ću napisati Daj baba ne seri više, gadljivo je.

Ali priznam, ponekad mi je žao što sam pristojan pa ne mogu reći Daj baba ne seri više, gadljivo je.

Ostaje mi samo žalovati što sam rođen s iste strane željezna zavjese na kojoj je rođena Kolinda Grabar Kitarović.