Historia magistra vitae est.
Govorili su stari Latini.
Historia magistra vitae est. Bubali su gimnazijalci dok nisu pozelenili od muke.
Ja nisam bubao, učio sam. I latinski i povijest.
Pamtio i povezivao. Često sam znao povlačiti analogije događajima iz davne prošlosti s događajima koji se odvijaju sada, u realnom vremenu.
Sve ovo što se događa danas novoizabranom predsjedniku (čestitam na izboru, ali mislim da nemam na čemu) viđano je već.
Viđeno je pred dvije godine, kada je izabrani predsjednik GO SDP-a Zagreba Gordan Maras nakon izbora shvatio da si jedino može dati otisnuti vizit karte s vrlo zvučnom titulom, efektnim logom na skupom papiru i da ih može dijeliti okolo.
I to je to.
Izabran je, ali vlasti nema. Ministar bez lisnice.
Ali viđeno je to i puno prije.
Pred devet stotina godina. U vrijeme vladavine engleskog kralja Ivana I.
Bio je to kralj ali zemlje nije imao.
Pa ga povijest pamti kao Ivana bez zemlje.
Danas imamo i Peđu bez stranke.
Peđa Grbin postao je predsjednik stranke, ali zbog statutarnih zavrzlama, a Statut je veselo i ponosno između ostalih na konvenciji u Hypo centru izglasao i Peđa Grbin, pravnik i odvjetnik, strankom ne vlada.
A da nije, baš kao ni ostali delegati na Konvenciji ni S od Statut vidio nije.
Jerbo je Statut izglasan bianco, a objavljen je nekoliko tjedana kasnije.
Danas je raspušten klub zastupnika SDP-a.
Pa su saborski zastupnici i zastupnice postali raspuštenjaci i raspuštenice.
Rukovodstvo klubom provoditi će predsjedništvo SDP-a, u kojem sjedi i Milanka Glasovac koja je jedva ušla u Sabor.
Da ne postoje kvote, Sabora vidjela ne bi.
Klub je raspušten, osobno ne vjerujem da će ostati u istom sastavu.
Razmišljam kako će se zvati stranke proizišle iz SDP-a.
Na pamet mi pada SDP-132, u kojem će biti Vukasova frakcija.
SDP 1943 – sljedbenici misli Ivice Račana
SDP New primitives – zastupnici iz BBŽ i SBŽ.
U svakom slučaju biti će tako nekako.