U jeku krize u Uljaniku u javni prostor puštene su i određene teze koje u vezu dovode tvrtku koju su osnovali Uljanikovi menadžeri – Arsenal koncept – i izvoz na Kajmanske Otoke.
Naime, prema ovim tvrdnjama, postoji sumnja da je Arsenal osnovao off shore društvo kako bi novce iz Uljanika prebacio na Kajmanske Otoke.
Ove teze potaknute su činjenicom da Arsenal koncept, osnovan u 2017. godini, nije iskazao nikakvo poslovanje. Podsjetimo, četrnaest Uljanikovih menadžerskih kadrova ujedno su i vlasnici tvrtke Arsenal, na čelu s Giannijem Rossandom, predsjednikom NO spomenute tvrtke. Tvrtka je dosad iskazala prihode od tek 17, odnosno 2 kune.
Sudski registar - Podaci o poslovnom subjektuTvrdnje o povezanosti Arsenala i Kajmanskih Otoka dodatno raspiruju i konzultanstki ugovori koje je uprava Uljanika potpisivala, a prema kojima su se konzultantima na mjesečnoj razini u jednom periodu prošle godine isplaćivali iznosi od oko 200 tisuća eura, odnosno 1,5 milijuna kuna mjesečno, što je 18 milijuna kuna godišnje.
Zagovornici ovih tvrdnji kao intrigantan podatak iznose izvješće HGK- a koje se odnosi na države u koje istarski gospodarstvenici najviše izvoze. To su do 2017. godine bile Italija, Slovenija, Srbija, Njemačka, dok su se 2017. godine na tom popisu pojavili Kajmanski Otoci, i to na prilično visokom mjestu, tvrde. Iste godine kada je osnovan i Arsenal koncept. Što se tamo izvozilo – tvrde novac.
Međutim, uvidom u izvješće Hrvatske gospodarske komore, za 2015. i 2016. godinu, vidljivo je da su Kajmanski otoci i u 2015. godini bili visoko na popisu zemalja izvoza istarskih gospodarstvenika, i to na sedmom mjestu s vrijednosti izvoza od 227.527.000 HRK što je 4,1 udjela u izvozu cijele županije.
Na popis za 2016. godinu, doduše, Kajmanski otoci nisu uvršteni što bi značilo da se tijekom te godine ondje nije izvozilo. No, već tijekom 2017. godine izvoz na Kajmanske Otoke opet raste i oni se pojavljaju na visokom trećem mjestu izvješća HGK – a s vrijednosti izvezene robe od 418.508.000 Kn, što je duplo više nego tijekom 2015. te čine 8,5 udjela u izvozu cijele županije.
U cijelu priču se ukljućio i HNS ovac Zvonko Liović koji kaže:
Nadalje, ono što je indikativno i na što HNS želi ukazati jesu nevjerojatno visoki iznosi koji su isplaćivani konzultantima Uljanika. Riječ je o gotovo 1,5 milijuna kuna mjesečno, odnosno 18.000.000 kuna godišnje! Pitam se za što? Želim vidjeti te elaborate i ugovore koji vrijede te silne milijune. Pa dodaje:
Postoji osnovana sumnja da tvrtka Arsenal koncept koju su osnovali „Uljanikovih 14“, nije osnovana bez razloga. Nepobitna je činjenica da Arsenal koncept u 2017. godini nije iskazao nikakvo poslovanje i treba ispitati jeli to društvo osnovalo neko drugo off shore društvo u nekoj dalekoj egzotičnoj zemlji. Intrigantan je podatak kojeg iznosi HGK, a odnosi se na države u koje istarski gospodarstvenici najviše izvoze, a to su do 2017. godine bile u pravilu redom zemlje našeg okruženja, Italija, Slovenija, Srbija, Njemačka itd. No, prošle 2017. godine na taj se popis zemalja izvoza istarskih gospodarstvenika na visokom trećem mjestu pojavila mala egzotična zemlja, pogodite koja? Kajmanski Otoci! A što mislite što se to izvozilo u tu zemlju? Pogađate, novac!
Niti ja, niti HNS ne tvrdi da su članovi uprave Uljanika ili Arsenal koncepta izvlačili novac iz Uljanika i prebacivali ga na Kajmanske Otoke, no temeljem iznijetih činjenica i svega navedenog postoji opravdana sumnja u moguće malverzacije, stoga pozivamo nadležne institucije MUP, Uskok, PNuskok, DORH da istraže tko je 2017. godine izvezao iz Istre na Kajmanske Otoke nevjerojatnih 418,5 milijuna kuna?
Poslovanje Arsenala nikada nije iskazano
Spomenimo još da je direktor tvrtke Arsenal Veljko Grbac, član čak pet nadzornih odbora u Uljanikovim tvrtkama. Kao osnivač spominje se Hrvoje Markulinčić, glasnogovornik i direktor tvrtke Uljanik Poslovno informacijski sustavi. Tu je i Marinko Brgić, član NO Uljanik Brodogradilište i Uljanik Brodograđevni projekti, kao i Serđo Pajković, član uprave Uljanik Brodogradilišta. U strukturama je su Elvis Pahljina, koji je na rukovodećoj poziciji u Uljanik grupaciji, te Enco Vitasović i Silvan Kranjc, obojica na istaknutim ili rukovodećim pozicijama u Uljanik grupaciji. Tu su još Renis Pavletić, Milko Mihovilović, Kazimir Pavletić i Armando Banković, također na direktorskim i menadžerskim pozicijama, ali i u strukturama tvrtke Arsenal u kojoj nema direktora riječkog 3. maja, Maksimilijana Percana, no u NO ove tvrtke sjedi njegov otac Dalio Percan, prema podacima Večernjeg.
Također, još uvijek nije jasno koja je svrha tvrtke osnovane od strane “Uljanikovih četrnaest”, budući da poslovanje nikada nisu iskazali.
