Ja Mujo, ovo Fata, Fata ne čita

Ovih dana je čitaonica u SDP-u

Sreli se u džungli Tarzan i Mujo. Stoje jedan nasuprot drugom, kad progovori Tarzan.
Ja Tarzan, ovo Jane, ovo Čita.

Gleda Mujo na trenutak i kaže: Ja Mujo, ovo Fata, Fata ne čita.

Podsjetio me ovaj stari vic na situaciju oko SDP-a danas. Tamo svi čitaju. Čitaju i Čite. A ima ih koji i ne čitaju, jerbo ih boli kurac za napisano. Ko što ih je boli oduvijek, njih ionako zanima njihovo dupe, doduše, zanima ih i fotelja u koju će dupe smjestit, da mu bude što bolje, pa da mogu veselo prduckat u fotelji. Pa do kad ide. Nakon njih potop.

Na žalost, sve više sam siguran da ćemo mi, ova generacija svjedočiti potopu, nekad  moćnog broda, a sada samo splavi od balvana povezanih konopima, s velikim crvenim barjakom. A splav polako tone i tone. Potonut će i barjak.

Potonut će i balvani, Bogu hvala!

A nitko ne zna preuzeti komandu, a puno ih je i svi bi komandirali.

U SDP-u nisu uspjeli locirati glavni problem koji imaju u posljednje dvije tri godine. Prvi je problem predsjednik stranke i predsjedništvo stranke, ne postoji poduzeće ili udruga u svijetu koju oni upropastili ne bi u roku keks. A oni  ih drže i dalje.

Drugi je problem neshvaćanja, daleko premalo članova, daleko je premalo simpatizera koji bi mogli podnijeti ovu i ovoliku ekipu koja se godinama bezidejno pojavljuje u javnosti. A kad se pojave, dođe ti nekako žao što su se pojavili i što se sramote. Pa se onako od milošte misliš, ma neka samo šute.

Jer sjebali su i šefa i stanicu. Svojim politikama i svojim pojavljivanjima u javnosti, osim časne nekolicine, pokazuju svoju vještinu i umijeće promašivanja celog futbala.

Grad Zagreb je ogledni poligon političke gluposti i nepismenosti vodstva SDP-a, robovanja ambicijama uvijek ambicioznog Siniše Hajdaša Dončića, totalnom antitalentu za politiku Peđe Grbina, ali i Ivana Račana, stručnjaka ni za što, koji potezima iza pozornice pokazuje totalni nedostatak talenta za politiku.

Zagrebačku organizaciju godinama je uništavao Bernadić, da bi taj posao predao pravom stručnjaku za te stvari, Peđi Grbinu. Iza kojeg trava ne raste.

Ponašanjem mamuta u trgovini porculanom, nespretnim i poniznim ulizivanjem ekipi koja je ispod svakog političkog, ali i stručnog nivoa, onima iz MOŽEMO!, Grbin uz pomoć Dončića, Račana i Klisovića sveli su SDP samo na privjesak nekakvoj platformi, platformi koja propušta, koja tone. I koja će potonuti. I valjda konačno povući za sobom i ove tipove koje gledamo godinama, koji ništa pametno ponudili nisu.

Jedino pametno što mogu ponuditi su trenutne ostavke. I da odu. A da se ostali članovi, po dobrom starom običaju pokolju.

O stanju u zagrebačkoj organizaciji najbolje govori pismo koje je poslano na mnoge adrese.

Ako ga niste pročitali, sada je šansa! Pismo je dakako, anonimno, jer dželati na Ibleru još uvijek rade savršeno.

Poštovani,

pratite i svjedočite eskalaciji sukoba i podjelama u zadnjoj generaciji SDP-a.

Ništa se suštinski u zagrebačkom SDP-u nije promijenilo niti riješilo izbacivanjem Viktora Gotovca. Mnogi su od vas u medijima to tvrdili, a sada je to i potvrđeno. Dokaz su pisma koje je Petek poslao Gradskom odboru (u privitku) u kojima se kroz godinu i pol dana obraćao različitim tijelima stranke, bez ikakvih uspjeha i reakcija.

Što se dogodilo?

Na prošloj sjednici Gradskog odbora SDP Zagreb su Peteka (čekali su kad nije bio prisutan!) nagazili i blatom se nabacivali Kolarić, Račan, Klisović, Moslavac Forjan te nekoliko manje viđenijih veličina SDP-a. Smišljena je to bila taktika u klasičnom SDP-ovu stilu, jer su neki na sjednicu stigli s isprintanim materijalima i govorima.

Sada je Petek objavom pisama ranije upućenim različitim tijelima stranke (u pritivku), bacio novo svjetlo i na neke događaje kroz koje je stranka prolazila od ulaska u koaliciju s Tomaševićem, kratkog izlaska iz nje, izbacivanju Gotovca te ponovnom dogovoru s Možemo!

Nova je sjednica Gradskog odbora u srijedu od 18 sati na Ibleru. Hoće li u novom vozilu SDP-a iz Jaske doći Peđa vatrogasac s vodom ili Peđa piroman te na sve u Zagrebu doliti benzina?

Najglasniji su kod nas uvijek profiteri koji su kroz radna mjesta u Holdingu ili gradskim zavodima i ustanovama, saborskome klubu ili u ministarstvima ostvarili visoke plaće i pozicije. A u Zagrebu se već se naziru i prve afere SDP-ovih dijela ljudi na pozicijama u gradu Zagrebu, koje je, za sada Tomašević gurao pod tepih. A tepih je ograničenih dimenzija.

Glasni su uvijek i oni kojima je nešto obećano, koji se još nadaju hoće li omastiti brk kroz koaliciju.

Ti uhljebi paze da se ne zamjere Tomaševiću, jer će odletjeti iz fotelje! A SDP umire kroz koaliciju s predatorom našeg biračkog tijela, Tomaševićem.

Uz to, Peđa Grbin je Tomaševiću dao u miraz zagrebačku organizaciju SDP-a, u nju ubrizgao otrov da ju umrtvi i stavi na mrtvačku postelju, samo da bi ga pokušao odobrovoljiti Benčić / Kekin / Tomašević / Dolenec / Celakoski da pristanu na nacionalnu koaliciju. I ta je taktika očito promašena jer već godinu dana ne daje rezultate A Grbinu sve teže padaju pozivi iz Možemo ili SDP-ovih uhljeba kada Petek ‘cipelari’ Tomaševića pitanjima ili pak se usudi pokretati inicijative, koje jedini kanalizira iz članstva ili organizacija na terenu. Možda je naivan, no kanalizira stavove članstva na terenu i stoga u SDP Zagreb nema niti će biti izbora za predsjednika.

Još ima u SDP-u malo i nas, iz zadnje generacije, koji imamo kičmu, stav i ideju, koji ne živimo od politike niti nam o njoj ili stranci ovise prihodi i karijere. Ali je još više ulizica koji su profitirali u Tomaševićevom kadroviranju ili se tome još nadaju. Jer je svaki tjedan, natječaj jedan!

Uskoro kreće finalni obračun. Za SDP neće biti nade za oporavkom ukoliko u njemu članovi nastave živjeti po Milanovićevoj kletvi: mi III oni.

SDP-ovi zadnje generacije koji se nadaju da i za SDP postoji neki Novi svijet

Svakako je interesantno i pismo Renata Peteka, koji vrlo detaljno specificira sve što je učinjeno, sve što se događalo u ove dvije godine rapidnog strmopizda stranke u Zagrebu.

Pismo dajem u nastavku