Koliko li sam puta pomislio, nakon što mi se desilo neko sranje Ma točno sam znao da će se nešto dogoditi.
Jučer je Krstičević izjavio da je spreman prihvatiti politički odgovornost!
Kao da je slutio sranje koje će se desiti.
Jučer dok je davao sada već legendarnu izjavu povodom smrti Josipa Briškog, mahao je nekakvom kartom lokacije gdje se to dogodilo.
Sve se to događalo dok je kazivao riječi:
Naman je lako. Mi smo tu. Prema tome i oko rasprava. Apsolutno još jednon sve informacije smo tu. Ali vas molin da su ljudi u operaciji. I nemojmo. Niti jednim svojim. Da bi, a mislim da i vi svi skupa i hvala vam još jednom na svemu što evo. Tako da iz te pozicije
Duboko skoncentriran na značenje tih riječi, na njihovu dubinu, nastojeći tim jednostavnim, ali jakim riječima kazati sve one osjećaje koji ga preplavljuju, mahao je nekakvom kartom lokacije na kojoj se dogodio napad na patrolu koja je rezultirala smeću Josipa Briškog.
Nakon toga je rekao da je spreman prihvatiti svu politički odgovornost.
Ma što to značilo.
U njegovom slučaju, do sada to nije značilo ništa.
A prilika je bilo.
Bogovskih!
Da bi se danas nekakva nadžak baba ih NATO-a javila televiziji N1 i zatražila da se makne snimka đe maše kartom, jer je karta klasificirana, predstavlja vojnu tajnu te njezino pokazivanje i mahanje njome pred kamerama predstavlja, pazi sad, UGROZU, za vojne operacije koje se tamo izvode i za vojnike koji u njima sudjeluju.
Ugroza je riječ koju je najčešće koristio upravo Krstičević.
Priznam, nikada prije nisam čuo tu riječ, pa sam mislio da je to riječ iz njegovog osobnog, vrlo bogatog vokabulara.
Ženska iz NATO-a il je luda il joj noge smrde.
Pa nisu valjda sve NATO babe takve?
Pa dobro NATO babetino, od kud tebi pravo pomislit da naš ministar obrane, k tome general pobjedničke vojske, ratnik i pobjednik, zna što je vojna tajna ili nije.
On je pokazo svoje što je mislijo da treba.
A ti se babetino jebi!
Nije prošlo dugo, javijo se i general pobjednička vojske, pobjednik u ratu i poslao izjavu:
Ne znam odakle vam ta informacija, sve što je Hrvatska objavila je bilo potrebno i ništa nismo objavili što je bilo nepotrebno i ništa nismo prekršili, vodili smo računa o sigurnosti i vodili smo računa da
Glavni zapovjednik NATO-a u toj operaciji izražava potporu Hrvatskoj i Hrvatskoj vojsci”,
Komentirao je ministar obrane Damir Krstičević zahtjev za uklanjanjem fotografija s jučerašnje konferencije za novinare koji je N1 dobio od NATO-a.
Dakle, tu bismo stali.
Upravo je u vlas isto počela afera sa avionima.
Na upite novinara da li su Amerikanci stopirali posao kupovine starih kanti Hrvatskoj, javio se Krstičević izbacim koja je počela riječima:
Ne znam odakle vam ta informacija…
Dalje je sve pozanto!
Sranje!
Povijest se, kao što znamo, ponavlja, nisu za badava stari Latini trubili Historia est maigstra vitae, za one koji ne znaju: Povijest je učiteljica života.
Jebeno je:
što se latinski nije učio u srednjim oficirskim školama u JNA.
Što se latinski nije učio ni na Juezarmivorkoliđu
Što se povijest ponavlja prilično rijetko
Što se ovaj puta povijest ponovila samo u par mjeseci
Što je Plenkoviću pun kurac sviju.
Sve ovo je više nego dovoljno da se Krstičevićeva kovanica politička odgovornost bude prislino prevedena u ostavku, koju će Plenković prihvatiti.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Ja sam skroman, ne volim se kitit tuđim perjem, ni medaljicama koje nisam zaslužijo. A ne volim ni kad me sole. Jerbo ja sam podozriv, kurvin sin koji ne vjeruje nikome, pa odma pomislim, kad me posole, puste me da malo odstojim pa me na ražanj nataknu.
Danas su diljem Hrvatske istinski domoljubi, odjeveni u svečana odelca što malkice daju na naftalin, s istaknutom hrvatskom zastavom na reveru, uglancanim špic papcima...
Svake četiri godine izlazimo na izbore. One parlamentarne, pa na njima biramo stranačke poslušnike koji su se razno raznim makinacijama, spletkama, lizanjem guzica, laganjem...
