Jučer je objavljen intervju KGK dan Media servisu. Sve sam čekao da se oglasi Dalija Orešković, dežurna po pitanjima KGK. Ali ni riječi. Gripa? Ili neplaćeni račun za struju, pa nema interneta?
Danas su četiri godine.
Od dana kada je Hrvatska postala igralište nestašne djevojčice iz Grobinštine.
Igralištem će biti još godinu dana, pa ma što god mi to o tome mislili ili željeli.
Kako je i red, ona je dala intervju povodom neviđene sreće Hrvata jer ona sjedi na Pantovčaku već četiri godine.
Često viđam ono Jakove izdrži, pa svaki puta si mislim, jebe me se za Jakova, ja ga tjero nisam ni na što, Hrvatska izdrži!
Dakle ajmo na intervju!
Samozatajna majka, žena, Hrvatica i vjernica dala je intervju.
Pokorno držeći krunicu u rukama.
Jer, ona je žena koja zna.
Istinabog, ne zna puno, ali ono što zna, neprocjenjivo je. Stane u dvije rečenice:
Kratka je pamet u Hrvata. Još je kraće sjećanje.
Hrvati su kao narod valjda genetski modificirani, sjećaju se, vrlo često kroz maglu, pa samim time i netočno, što se događalo 1941, ili 1945, ili 1991 ili 1995. A što se događalo u zadnje četiri godine, jebiga, nemeže se sve zapamtit.
Pa će tako, pri pogledu na ženu, majku, Hrvaticu i vjernicu, koja smjerno sjedi i pjevuckajućim akcentom tovari fraze i nebuloze, sve zaboravit.
Ma vidi je što je šesna, ja ću opet glasat za nju.
Kolinda može bit predsjednica dok god je lijepa.
Po krkanskim mjerilima i poimanju ljepote.
Ako Kolinda Grabar Kitarović dobije još jedan mandat, to bi joj bio posljednji mandat. Prava na produljenje hvala Bogu nema. Pa može radit što god hoće, Bog nek nam je na pomoći!