Franju Tuđmana neko je napao jajcima, pa je pobjego, što se i priliči, unatoč policijskoj pasci koju ima 24/7/365.
Pofarbani pimpek
Sve ovo neobično asocira na situaciju sa točno 38.935 puta ljepšim spomenikom Bacač diska, Vanje Radauša u Maksimiru, na trgu nazvanom Pimpek plac, kojem su godinama uoči Uskrsa farbali jaja.
Držeći se za pimpek.
A murja je čuvala.
I ona nenarodna koja se zvala narodna i ova sadašnja koja se ne zove nikako i nemre nikoga pronać osim farbača spomenika i bacača jaja.
Tuđman sa jajima
Vrlo vjerojatno su već pooštrene mjere na izlasku iz države, a murjaci se zagledavaju u aute ne bi li pronašli nekoga umrljanog jajima.
Pa da ga pitaju Oprostite, da li ste vi gospodin doktor Franjo Tuđman?
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Ja sam skroman, ne volim se kitit tuđim perjem, ni medaljicama koje nisam zaslužijo. A ne volim ni kad me sole. Jerbo ja sam podozriv, kurvin sin koji ne vjeruje nikome, pa odma pomislim, kad me posole, puste me da malo odstojim pa me na ražanj nataknu.
Počelo je. Svjetsko prvenstvo nogometu. Moje svakovečernje Mućke padaju u drugi plan, jerbo, fudbal. Danas navijam za Mexico, uglavnom navijam za Mexico. Slušam Himno...
Portir Ivek stajao je na porti. Važna izraza lica, kraj zatvorene kapije, poput američkog admirala koji komandira nosačem aviona, ponosno i uznosito. Buljuk radnika...
