„Oko tebe cura puno pa mi suze kvase lice, a ti kažeš baš si luda, to su moje drugarice…“
Riječi su pjesme Cece Ražnjatović
Svaki puta kada čuje te duboke rime, saborska zastupnica HDZ-a Dragica Roščić pada u afan, raspameti se do kraja.
Pa skoči na plesni podij, ruke u zrak, zavrće žarulje…
Svjestan je toga njezin tata, Josko Roščić, dugogodišnji načelnik Baške vode, pa se na božićnim domjencima u Baškoj Vodi (RH), koje on organizira, sviraju Cecine pjesme, sve da bi se tatina ljubimica i ponos dobro zabavila i odmorila od napornog rada u Saboru.
Tata se naravno ničega ne sjeća, imo je sinkopu, jer tata zna pjevati kako sam kaže Starog sokola, Čavoglave, Rastao sam pored Dunava… Dragovoljac sam Domovinskog rata, zapovjednik dragovoljačke satnije, prošao Dubrovnik, Stolac, Mostar.
Zaboravio je istaknuti da je i invalid Domovinskog rata, te da je obolio od PTSP-a, što obično ide sve skupa u kompletu,
…
Roki je krenuo na posao u hotel gdje radi kao kuhar.
U Ruskamenu je pretekao jednu Toyotu. Vozač mu se prilijepio, počeo je blendati, signalizirati da skrene i stane. U Medićima je stao i okrenuo se nazad. Toyota ga nije slijedila. U Lokvi Rogoznici se ponovno okrenuo i krenuo put hotela. No, ovaj ga je čekao na Dupcima, krenuo je ponovno za njim, sustigao je u Promajni, a u Krvavici je uletio ispred nekakvih kamiona i zaustavio promet na magistrali. Došao je do Rokijeva Peugeota i počeo psovati i udarati po vratima. Otvorio je vrata i najprije ga nekoliko puta udario šakom u glavu. Roki se branio pa mu je izvrnuo ruku i onda ga nekoliko puta udario nogom u glavu. Ljudi su u šoku gledali kako ga mlati. Priskočio je tada njegov prijatelj i odvukao ga. Da nije, tko zna što bi bilo s Rokijem.
Tip koji ne voli, da ga dok je u Toyoti, prestižu, brat je plesačice i zavrtačice žarulja koja pada u afan dok joj peva Ceca, saborske zastupnice HDZ-a Dragice Roščić, a i sin dragovoljca domovinskog rata, junaka bojišnica po Hrvatskoj i BiH, samozatajnog čovjeka koji ne ističe ranjavanje i PTSP.
Ovo nije jedna od tisuće priča o zlatnoj mladeži.
Ovo je priča o obitelji koja godinama drma Baškom Vodom, rade što im se prohtije. Kako im se prohtije.
Od nekuda valja početi.
Pa ajmo, pater familias Josko Rošić, junak Domovinskog rata, koji je prošao Dubrovnik, Stolac, Mostar, za kojega njegovi suborci ističu:
Svjedoci smo da je načelnik Josko Roščić dezertirao, napustio obranu Domovine, za vrijeme Domovinskoga rata u “Slanom”! Da je jedan od inicijatora neodlaska na dubrovačku bojišnicu “Zaton” , da bi nakon Domovinskoga rata lažirao podatke, kao načelnik općine kako bi priskrbio dugogodišnja primanja kao lažni vojni invalid Domovinskog rata?! Suborci tvrde (Ante Radić i dr.) da Josko Roščić nikada nigdje nije ranjen kao vojnik HV-a, niti je stradao, jer je pobjegao-dezertirao?! Protupravna imovinska korist načelnika Joska Roščića je enormna, što je vidljivo iz imovinske kartice istog.
Ima Josko i diplomu VSS, samo je ne želi pokazati
Lijep, primjerak šerifa, priča podsjeća na onu iz Milne od pred nekoliko dana.
I jedan i drugi šerif imaju veliku podršku u Ivi Josipoviću, koji se svojski trudi raskrčmiti iono malo ugleda štoga već nije raskrčmio.
Lijep je i lagodan život obitelji Roščić, ma divota, saborska plaća, jurcanje Toyotom, boračka mirovina. Ali sve ih skupa tišti žulj.
Koji se, jebate, čak i zove Kruno Žulj.
Lokalni poduzetnik, zapošljava 35 radnika, kaže da plaća godišnje poreza pet miliona kuna, a suvlasnik je i drugog poduzeća sa 40 zaposlenih.
Početkom ovog stoljeća izgradio je hotel Millenium, kojega je nakon osam godina prodao, te namjeravaoinvestirati u gradnju novog hotela odmah do Milleniuma.
– Tijekom ishodovanja građevinske dozvole za gradnju novoga hotela u Baškoj Vodi, počevši od 2003. godine, kada sam. kupio zemljište (prvi red do mora) naišao sami na niz administrativni prepreka. Dakle, kupio sam zemljište 2003. godine (4417 m2) da bi izgradio hotel od 270 ležajeva s četiri zvjezdice gdje bi se zaposlilo 50 novih radnika. Po tadašnjem prostornom Planu mogao sam odmah graditi hotel. U međuvremenu, načelnik općine Baška Voda Joško Roščić stavio je Prostorni plan izvan snage u periodu od 2003. – 2008. godine. Kad je Prostorni plan bio gotov, put je pretvorio u šetnicu i napravio koridor od 25 m preko zemlje. Kad sam pitao što je ovo, rekao je da je greška te da će sve ispraviti u izmjenama i dopunama plana kojeg je radio za period od 2008. do 2012. godine. Karte koje su bile na uvid zamijenio je s drugim i ostavio je sve isto. Sve to s ciljem da na toj šetnici sebi otvori kafić i trgovinu, govori Žulj.
– Dozvolu nisam mogao dobiti jer nisam imao puta, iako put postoji i uknjižen je već pedeset godina. Tražio sam inspekcijski nadzor nad planom, međutim nitko u Republici Hrvatskoj nije htio izaći na teren, dodao je Žulj.
S obzirom da je u Hrvatskoj naišao na zid i zatvorena vrata, odlučio se obratiti nadležnim službama Europske unije, konkretno Direkciji za prostorno uređenje i urbano planiranje Europske komisije.
– Preko Europske unije zatražio sam Mišljenje, a oni su mi preporučili katedru Ljubljane. Isti su izišli na teren i ustanovili da su karte zamijenjene. S Mišljenjem sam upoznao sve strukture Republike Hrvatske, ali nije bilo nikakve koristi. U listopadu 2017. uz pomoć nadležnog Ministarstva, ishodovao sam lokacijsku dozvolu nakon punih četrnaest godina, po istom članu koji je bio prije četrnaest godina, na koju se lokacijsku dozvolu načelnik Općine Baška Voda žalio. Niti jedan kapitalni objekt nije napravljen u Baškoj vodi od 2001. g. Razlog? Vrlo jednostavan – po desetak godina čeka se dozvola za renoviranje hotela, napominje Žulj.
Možda bi Kruno Žulj u rukama davno prije imao pravomoćnu građevinsku dozvolu da je pristao na ucjene načelnika Baške Vode Joska Roščića koji ga je tražio milijune. Točnije, Josko Roščić je, tvrdi odgovorno Kruno Žulj, od njega tražio pola tržnog centrakoji je trebao graditi i tek nedavno za isti dobio građevinsku dozvolu.
Po novom planu iz 2017. godine ne bih mogao napraviti hotel sa sedamdeset ležaja na toj parceli jer mi je put nacrtao preko tuđe zemlje pa bi mi trebalo oko cc 50 milijuna eura da isplatim vlasnike. Vlasnik sam i zemljišta na kojem se trebao graditi tržni centar – poslovno stambena zona. Međutim, načelnik je isto prenamijenio u D1 javne vjerske namjene. Tek nakon 14 godina dobio sam pravomoćnu lokacijsku dozvolu za izgradnju javne zgrade. Polovica tržnog centra (vrijednosti cca jedan i pol milijun eura) bio je uvjet da bi mogao početi s izgradnjom istog, objasnio je Žulj.
Tipično HDZ-ovsko poslovanje Lapo-lapo.
Dobio sam Lokacijsku dozvolu za planirani zahtjev u prostoru – Hotel dana 10.10.2017. godine. Dobio sam i žalbu na lokacijsku dozvolu koju je uložio 26. 10 .2017. godine načelnik općine Baška Voda Joško Roščić. Dakle nakon procesa od preko četrnaest godina (raznih upravnih postupaka koji su redovito završavali u korist moga poduzeća) ishodovanja Lokacijske dozvole, primio sam žalbu. Navodi žalbe, o koridoru planirane šetnice, odnose se na kriminal načelnika Joška Roščića i njegovih suradnika koji sam preko Europske komisije, slovenskih vještaka u arbitražnom postupku i dokazao. Mediji su o svemu u više navrata pisali. U predmetnoj sam stvari u Zagrebu 3. studenog 2014. godine podnio kaznenu prijavu protiv načelnika općine Baška Voda Joška Roščića i njegovih suradnika. Predmet nakon USKOKA-a završio je na Županijskom sudu u Zagrebu. Vjerojatno u ladici skuplja prašinu!,
Možda ga nađu sada dok traže Vasine papire…
Treba li spomenuti, da je Žulj sve ucjene, rekete, zahtjeve i prohtjeve prijavio svim nadležnim službama u Hrvatskoj, čak i samoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, premijeru Andreju Plenkoviću, te saborskom zastupniku Nikoli Grmoji. No, s druge strane naišao je na ‘mrtvu’ tišinu…
Čudi li vas to?
Naravno da ne.
Prekosutra je velika fešta u Baškoj Vodi.
Udaje se tatina kćerka, princeza od Baške Vode, zavrtačica žarulja, obožavateljica opusa Cece Ražnjatović.
Na svadbu vatrene obožavateljice Arkanuše doći će prominentni HDZ ovci, pa će biti krkanski pir u Baškoj Vodi.
Očekuje se da bi mogo doći Plenki, ali saznajem iz dobro pozicioniranih izvora sa Markovog Trga, smještenih u zvoniku crkve svetog Marka, da ipak neće doći.
Ali, poklon je na putu.
Gramofonska ploča iz 1988. Cvetak Zanovetak, Ceca i Orkestar Mirka Kodića, čime i premijer odaje rafinirani glazbeni ukus, upravo primjeren svojoj stranci.
Vaso će poslati čestitku SMS-om.