Čitam da gospođa Selak Raspudić nema ništa protiv slanja naših vojnika u Wiesbaden, a nakon tog moguće je i u Ukrajinu. Sve to nespretno zamotava u rečenicu Moramo biti ozbiljan saveznik ako očekujemo ozbiljnu podršku NATO saveza. Hrvatska je već dosta vremena članica tog NATO saveza. Svakako je članica bila i u trenutku kada je na Savi kresnuo dron, mrcina kojoj je samo malo falilo da ne udari u paviljon u kojem su boravili studenti. Ni dan danas se ne zna, barem nije objavljeno, Je li bilo, ako je bilo, koliko je bilo eksploziva u dronu. Dron je doletio iz Ukrajine, preletjevši teritorij nekoliko zemalja članica NATO pakta, koje ne da ga nisu srušile, nego se nisu udostojale niti alarmirati Hrvate o dolasku drona. Ozbiljna podrška NATO saveza izostala je u iznosu od 100,00%. Nato je pokazao koliko mu je Hrvatska bitna, dovoljno mu je bilo samo pola sata leta tog drona, da se spozna koliko smo važna članica saveza. Tko je poslao dron na Savu, ne zna se. A samo ameba bi mogla vjerovati da su ga poslali Rusi, je da jesu, već sutra bi Yutel mašinerija isplela priče o tome. HRT bi snimio barem tri serije, a Crkva bi držala mise radi toga. Od svega toga ništa. Dron su poslali Ukrajinci koje mi želimo braniti, preko NATO teritorija koji bi trebao braniti nas. Slatko.
Ta stvar s Wiesbadenom, to slanje vojnika u Wiesbaden, pokazalo je svu nervozu vladajućih, ali i njihovih koalicijskih partnera.
Hrvatska je zemlja s previše problema, korupcija, vrlo loš životni standard, umirovljenici odavno ispod egzistencijalnog minimuma, zdravstvena zaštita katastrofalna, CEZIH kao da radi skraćeno, više ne radi nego radi. Pravosuđe u kolapsu, barem prema percepciji građana. Školski sustav u Zagrebu je talac situacije oko klinca koji maltretira školske kolege u koju ga god školu stavili. Svi stigmatiziraju klinca, roditelje, njihovu krivnju nitko ne spominje. Ni neučinkovitu socijalnu službu. Toliki problemi koje ne bi riješile niti tri sposobne vlade, sastavljene od ministara koji svoj posao znaju i dobro rade, ni tri premijera koji su pošteni i vrijedni, bez imalo nadutosti i bahatosti.
A Vlada RH se uhvatila Ukrajine i tambura po Ukrajini. Koliko umirovljenika koji oko dvadesetog u mjesecu ostane bez sredstava za život, realno zanima, koliko mu je važno stanje u Ukrajini. Ili mu se, da prostite jebe za Ukrajinu? Ako se za Ukrajinu jebe svim onim vlasnicima skupih vozila ukrajinske registracije koje možete vidjeti pred boljim restoranima, onda je u redu i da dobar dio Hrvata boli uho za Ukrajinu, Zelenskog i ostalu ekipu, bez obzira što nam svakog dan tupe Plenković, Grlić Radman, Tonino Picula.
Kakav je osobni, financijski motiv tolikog Plenkovićevog angažmana oko Ukrajine? Pričam o lovi, da budem jasniji.
Probleme u Hrvatskoj ova Vlada ne rješava, nego ih produbljuje. Sva bolja mjesta u Bruxellesu i NATO-u su podijeljena, sada bi trebali prionuti radu, kad nigdje nisu prošli. Kao čovjek poslovično nepovjerljiv prema svima i svačemu, postavljam si samo jedno pitanje. Kakav je osobni, financijski motiv tolikog Plenkovićevog angažmana oko Ukrajine? Pričam o lovi, da budem jasniji.
Za Milanovića vole reći da je putinofil, unatoč činjenicama da je upravo Vlada učinila sve da se uvuče Putinu u guzicu, počev od Radmanovog čitanja lirske poezije Lavrovu kraj toplog kamina, do poziva Putinu da posjeti Hrvatsku samo desetak dana prije agresije na Ukrajinu. Sve su to vrlo poznate činjenice, ali, dobar dio javnosti to ne može primiti kao činjenice, kao stvari koje su se uistinu događale. Ispijanje pustih čaša vina s Putinom i Lukašenkom uzdrhtale Kolinde ne valja ni spominjati.
I odjednom, usmenom predajom, uz gusle kraj zadimljenog komina, Zoran Milanović postaje putinofil. Sjećam se kada je prvi kontingent naše vojske išao u misiju u Afganistan. Bilo je tumačeno da to nije opasno, oni će tamo čuvati nekakve bačve ili tako nešto. Čim su došli, potpali su pod komandu oficira koji nije bio Hrvat nego ne znam, nekakav Amer ili bilo što drugo. I čuvali su bačve neko vrijeme. Onda su ih slali okolo, pa su se počeli vraćati ranjeni ili u lijesu. U trenutku odlaska svi smo imali informaciju da neće biti uključeni u ratno djelovanje. Zašto bih vjerovao Plenkoviću? Pa pred same izbore Plenković je decidirano rekao da porez na nekretnine neće uvoditi. A vidi sada, pola godine kasnije. Isto kao što je koalicijski parter DP tvrdio da nipošto neće u koaliciju s HDZ-om. Sve skupa, ekipa kojoj nije za vjerovati ništa. Vlada je posve nevjerodostojna, nestručna, polupismena, mutava. Ispad onog ministra bogomoljca i vjeroučitelja u kojoj odobrava napad na Antu Tomića, nečuven je. Još kad uzmemo u obzir činjenicu da je tip po zanimanju vjeroučitelj, pitam se kakve li je sve pizdarije godinama ulijevao u tintare triljskoj vlasadiji?
Pitam se, zbog čega se Plenković vozi u skupom Audiju osmici, zašto mu ne naprave zlatom optočenu kočiju, dostojnu njegovog ugleda i važnosti, a koliko konja u Vladi ima, mogao bi ga vuči dvanaesteropreg, a ne samo šesteropreg.
Sve u svemu, zanima me. Jako me zanima. Koliki je financijski interes podrške našeg državnog vrha Ukrajini, potiskivanje brojnih domaćih problema i forsiranje Ukrajine, u najmanju ruku je čudno.
Zašto?
