Ne znam ja kako glasi definicija diplomacije.
To je ono kad predstavnik neke države dođe predavat one nekakve papire, vjerodajnice, našem predsjedniku ili trenutačnoj (nadam se) predsjednici, a on/ona ga gleda ko zmija žabu, sa prebačenom lentom preko ramena.
U diplomaciji više-manje svi lažu.
Ne bi priznali istinu da ih režu.
Naši diplomati se kunu onima vani da su kod nas svakih sto metara izvori meda i mlijeka, kojima se napaja narod.
Toliko ih puno ima.
Skoro kraj svakog kontejnera.
Kunu se također da u Hrvatskoj kuruza raste cijelu godinu, jer se svako malo mjeri visina kuruze.
I stalno je dva metra visoka.
Jer di ćeš mjerit visinu kuruze u svibnju, visoko uzdignute ruke, kad je kuruza najviše metar visoka.
To mogu samo polutani poput onog Tepeša ili Čorića.
Zamisli samo koliko mi tih ambasadora imamo, pa onih konzula, pa onih što nešto otpravljaju, nekakve poslove.
Pa to je cijela armija HDZ-ovaca razbacana po svijetu.
I svi moraju muljat, maslat i lagat, jer im je to u opisu posla i naravi države koju predstavljaju.
E sad, svi oni imaju svog šefa.
Po nekakvom slijedu logike, taj bi trebo bit vrhunski muljator i mazač očiju, da ne kažem lažov.
Jer je šef ekipi koja mulja.
Evo, N1 telka je razgovarala sa njime.
Ozbiljni Kent Clark ga je pozvao u studio, upalili su kamere i one mikrofone objesili i emisija je počela.
Čovjek izgleda fino.
Elegantno HDZ ovski plavo odijelo, maramica nehajno iščupana iz džepa nekakvih desetak cm, po zadnjoj modi sa TŽF.
Glavina dobro osunčana, još samo par dana sunčanja i mislit ćemo da je Zvonimir Hodak.
Sa onim naočalama i njegovanom frizuricom kojom prikriva ćelavost, čovjek djeluje strašno pametno.
Utisak je trajao sekundu ili dvije dok nije progovorio.
E, a kad je krenula lavina iz njega…
Imao sam frenda koji je dugo radio u Bagatu. I svaki govor je počinjao, Kad smo mi u Bagatu… pa su ga gadovi odma nazvali Slavica u čast legendarne Bagatove šivaće mašine.
Ovaj spaljeni (ma mislim od sunca) očalinko sa maskirnom frizuricom rješenje za sve nalazi u Njemačkoj.
Svaku našu situaciju poistovjećuje i traži paralele u Njemačkoj. Ko onaj moj u Bagatu.
Gledam i pitam se, kako od čovjeka koji ne može prihvatiti najobičniju činjenicu da je ćelav, očekivati ozbiljne odgovore?
Jer je Frizura tamo bijo ambasador.
Lukavi Clark Kent pokazuje od prve sekunde da je odličan novinar, lik koji zna misliti.
Pa prvo pitanje sadrži zajeb, koji ovaj sa frizuricom zagrize poput gladne štuke.
Pitanje je o Tesli.
Čiji je Tesla?
Stav, uskogrudan i sebičan hrvatske politike jest da je Tesla Hrvat.
Stav, uskogrudan i sebičan srpske politike jest da je Tesla Srbin.
Kokošari nikako da shvate, da je nebitno tko je što po rođenju.
Bitno je što je po svom vlastitom odabiru i stavu.
A Tesla je već od mladih dana shvatio da ova vukojebina nije njegova.
Pa je otišo u Graz, u Češku, u Ameriku.
Tesla JEST pravi građanin svijeta, a njegovi izumi pripadaju čovječanstvu, a ne ovom zagorjelom tipu sa očalama niti vama niti meni.
Pa lik nešto melje i melje, spominje i Lavoslava Ružičku, potpuno deplasirano.
Kamera N1 televizije je okrutna, pa snima ovog čovječuljka s leđa, pa sav njegov trud o skrivanju ćelavosti pada u vodu.
U samo jednom kadru.
Vezani članak Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!
Sve blješti!
