Postoji na desetke, ako ne i stotina skraćenica udruga, firmi, koje zbunjuju ljude. Oni lukaviji dosjetili su se pa su svoje udruge nazvali tako da skraćenica asocira na nešto vrlo poznato.
KAKO SE MJERE SOCIJALNOG DISTANCIRANJA NE ODNOSE NA PLEMIĆE!
Najzorniji je slučaj fantomske Udruge poljoprivrednika, koja ima neidentificirani i nigdje objavljeni broj članova, ali zato ima bombastičnu skraćenicu HUP, baš kao Hrvatska udruga poslodavaca.
Pa kad ti tajnica najavi da ti sutra dolazi šef HUP-a, onda obučeš novo, misno odijelo, kravatu pažljivo pripašeš, obučeš i čiste gaće, makar nije subota.
A u kancelariju ti uđe nekakav šmoljo na kojeg biciklo ne bi naslonio.
I taj tip nije lagao, on jest iz HUP-a, a ne zapošljava nikoga.
Pitanje je da li je i on zaposlen.
Jedan takav čak se uguzio i kod Milanovića na prijem.
Pitam se, zašto ne postoji zakonska obaveza, da se već na web stranicama istakne broj članova udruge i da ih se specificira?
To se svakako ne odnosi na ovog Milanovićevog, jer on web stranicu nema.
Samo vizitkartu.
Postoji tako i nekakav ISUM, Institut za stručno usavršavanje mladih.
Kada ih malo pretreseš, ostaješ u čudu, jer nigdje ne vidiš pojilicu, niti povazda upaljenu žarulju.
Jer, radi se o inkubatoru.
Najzorniji je slučaj fantomske Udruge poljoprivrednika, koja ima neidentificirani i nigdje objavljeni broj članova, ali zato ima bombastičnu skraćenicu HUP, baš kao Hrvatska udruga poslodavaca.
Inkubator za HDZ mladež, koja tamo nešto drka, glume da rade na nekakvim projektima, sve iz dosade dok čekaju lansiranje na neko odlično plaćeno, ali zato potpuno beskorisno radno mjesto u državnoj administraciji.
Taj ISUM je kao udruga osnovao i Centar za društveno poduzetništvo koji je registriran na privatnoj adresi izvjesnog gospodina.
Marka Pavića.
Krajem godine, točnije 22.12. 2016. Marko je Pavić postao državni tajnik (dakle isplatilo se čučanje u inkubatoru)., a rad u Institutu završio mu je 27.12. (????).
Hvala Premijeru! Zašto je ostao katastrofalno nesposobni ministar Pavić?
Da stvar bude ljepša, novoizabrani državni tajnik, Marko Pavić, uzima nalivpero i dana 29.12. 2016, u ime Centra za razvoj društvenog poduzetništva (koji je registriran na njegovoj kućnoj adresi!!!) potpisuje ugovor ni s kime drugim do li Milanom Bandićem.
Ugovor je, ponavljam, potpisao kao državni tajnik u ime Centra za razvoj društvenog poduzetništva!
USKOK ni da bi!
Ugovor baš i nije sitan, palo je samo 350.000 kuna iz purgerskog prireza. Palo je, gdje???
Sletjelo je 350.000 kunića ravno na privatnu adresu državnog tajnika, kasnije dvostrukog ministra.
Hvalisavi i do zla Boga naporni Pavić nikada se nije pohvalio svojim radom u tom nekakvom institutu, kojem je Milan Bandić platio 350.000 kuna.
Ni lovu naravno, spominjao nije. Jer gentlemani o novcima ne pričaju.
Naročito kad tuđi slete u njihove đepove.
Simpatično, kaj je, je! Tim više što su akteri dva užasno antipatična lika.
Kaznene prijave nema, premda postoji debela kaznena odgovornost!
Pavić postaje ministar. Trenutak je to koji je označio početak krcanja apostola nerada iz Pavićeve škvadre u Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva. Odmah se pristupa izmišljanju radnih mjesta i popunjavanju Pavićevim frendovima.
Pa je tako Pavićev intimni prijatelj, Luka Bogdan, zasjeo na, za njega izmišljeno radno mjesto pomoćnika ravnatelja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva!
Putuje se po svijetu, ali se putuje i po Hrvatskoj, ja sam njih dvojicu vidio u hotelu Vinkovcima, zapamtio sam ih po bahatom ponašanju, u siječnju 2017. godine, kad su bili smješteni u istu sobu u Hotelu Villa Lenije u Vinkovcima.
U to vrijeme, Luka Bogdan bio je gledajući Nacionalnu zakladu, nitko i ništa, nije imao doticaj s njom a Pavić je već radio kao državni tajnik u MRMS.
Sudjeluje se na nekakvim nerazumljivim seminarima, sve o trošku države. Pa naravno!
Jer su prijatelji i frendići svemogućeg, ali zato nesposobnog Marka Pavića.
Pred godinu dana Faktograf je otkrio da je tvrtka Aspiria, u vlasništvu Pavićevih bliskih suradnika, Daniele i Ivana Miljana, ugovorila poslove u vrijednosti od 1,8 milijuna kuna za razvoj ljudskih potencijala u ministarstvu rada i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.
Cijeli taj cirkus lijepo je opisan u Faktografu.
Ista tvrtka pokrenula je Integralnu školu organizacijskog razvoja. Na čelu Upravnog odbora škole je Darko Cesar, savjetnik u ministarstvu rada za Pavićeva mandata.
Sam Pavić, pak, još od 2015. godine certificirani je suradnik i mentor Škole.
S Miljanima ministra Pavića povezuje i EMCC Croatia (hrvatski ogranak Europskog vijeća za mentorstvo i coaching), kojega je Daniela Miljan utemeljila, a ministar Pavić pohađao. Uostalom, u svojoj službenoj biografiji, dostupnoj na stranicama Vlade, jasno je da je s organizacijom povezan od 2014.
EMCC Croatia surađivala je i s Institutom za stručno usavršavanje mladih (ISUM), u vrijeme kada je u njoj bio zaposlen ministar Pavić, ali i Luka Bogdan, njegov bliski suradnik i intimni prijatelj, a danas zamjenik upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Prema našim informacijama, tadašnje gotovo cjelokupno vodstvo ISUM-a pohađalo je i radionice Aspirije.
Sva ova zaposlenja, sva sila mladih ljudi koji rade u firmama nerazumljiva imena, nejasnih djelatnosti, daleko od realnosti, samo su uhljebilišta za vojsku mladih, promućurnih HDZ-ovaca, koji u njima, baveći se poslovima i projektima koji nikome na planeti ne trebaju, čekaju šansu za uskočit u visoku, državnotajničku fotelju, ako već ne u ministarsku.
Neki dan se podigla kuka i motika na Ninu Badrić.
Pa se mislim, kako bi meni ovi trutovi, đabalebaroši i prodavači muda pod bubrege okopavali krumpir.
Doživotno!
Za vodu i kruh. I to im je puno.
Ni dezodorans im dao ne bi!
