Kako sam u vrijeme mraka prakticirao Hrvatstvo?

Pripadnik sam tajne organizacije.

Dobro, valja priznati, bio sam pripadnik tajne organizacije.

Znali smo se sastajat, dolazit jedan po jedan na okupljanja, ogledavajući se da nas tko ne prati.

Pa smo na vratima okupljališta kucanjem udarali ugovoreni znak.

Koji se mijenjao na svakom sastanku.

Pravilo je bilo da nikada nije bilo tri kucanja.

Prostor je imao debelim dekama zastrte prozore.

Na stolu boca vinjaka Zrinski sa čašicama.

Sjedamo, na radiju su svirale partizanske koračnice, jako da se ne čuje razgovor.

Natočili bi čašicu Zrinskog, popili i govorili Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, a sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat, Ja sam Hrvat

Onda bismo otišli, jedan po jedan.

Sretni i zadovoljni jer smo objavili svoje hrvatstvo.

Punog srca, ponosan, sretan jer sam Hrvat, jer sam smio biti Hrvat u prostoriji čiji su prozori bili zastrti dekom.

Jer je jebeno bilo biti Hrvat.

Jedan moj prijatelj se izlajao i rekao da je Hrvat u birtiji Klek, kasnije Labud, još kasnije Jadranu Ulici socijalističke revolucije, danas i prije Zvonimirovoj.

Nestao je, na desetak godina.

Nikada nije htio pričati o tome.

Najebo je jer je rekao da je Hrvat.

Ne vjerujete?

Pitajte vrhunski autoritet, Kolindu Grabar Kitarović.

Ona o tome sve zna.

Dakle, danas sam pregledao.

Svjedodžbe iz srednje škole, pedesetak godina stare, piše da sam Hrvat, državljanin SFRJ.

Pregledao sam i vojnu knjižicu, piše da sam Hrvat, državljanin SFRJ.

Pregledao sam i indeks, piše da sam Hrvat, državljanin SFRJ.

Neosuđivan, nisam bio uz zatvoru, jer sam iskazivao svoje hrvatstvo.

Valja napomenuti, da je na mom indexu riječ Hrvat umrljana, jer je u kantini na faksu na drugoj godini prolivena jogurtom.

Kojega nije bilo u Jugoslaviji.

Nije bilo ni jogurt revolucije,  Šolevića, radnika Radoja Dakića.

Ničega nije bilo.

U skučenom svijetu mesarske kćeri. 

Mogu razumjeti da postoje ljudi koji lažu.

Jer ih ima dosta, ima ih puno.

Pa je pošteno da i lažljivci imaju svojeg predstavnika za predsjednika.

Možda jednom i pametni dođu na red, ko zna.

Mene su raspizdili zagorski pizdeki.

Naime iz dva jaja Paje Kanižaja, davno, 1968, u vrijeme rođenja jednog od mojih Grammar nazija,  na Festivalu kajkavskih popevki Krapina izvedena je pjesma Hrvatski kraj, jedna od najboljih pjesama izvedenih na festivalima u Krapini.

A Vice Vukov nije završio u zatvoru, premda mu se pakovalo, ali nipošto ne radi ove pjesme.

U prdekani nije završio ni Pajo Kanižaj ni Mario Bogliuni.

Dakle, priča o tajnom hrvatstvu opet je ispričana jučer na krapinskom festivalu, koji se pretvorio u političku tribinu Kolinde Grabar Kitarović.

Pa je rekla da je opasno biti Hrvat ili nešto tako.

Nije se na te riječi ustao debeli ćelavi muškarac u plavoj košulji, oko 60 godina star, niti čilager u redu iza njega u bijeloj košulji, nije ustao ni starac dva reda iza debeljka u plavoj košulji.

Jer su mojih godina.

Pa imaju dokumente, vjerojatno slične mojima.

I odšutjeli su na laž.

Nisu rekli, ja sam Hrvat, bio sam Hrvat i u Jugi.

I nisam bio u zatvoru.

Odšutjela je i debela gospođa dva mjesta dalje od Predsjednice, predstavnice lažljivaca.

Premda su joj godine nazočne.

Jebiga, cijela moja priča pada u vodu, ako su navedena gospoda, za koju mislim da su obične hrvatske pičkice, Srbi.