Zvao me prijatelj. Naravno, Hinko. Na fileke. Velika zdjela prepuna finih fileka ispraznila se u čas. Ja fileke volim. Obožavam. Rijetko ih jedem vani, jer, skromno rečeno, meni su bolji, ma najbolji kad ih kuham sam.
Zalijevamo hladnim gemištom. Ja uživam. Guštam. Malo se zavalim između dva grabljenja i gledam Hinka kako jede. A kad Hinko jede, to vam je ko u Nadalini, prava fešta.
Krca ko bager Caterpillar, brzo i efikasno, bez imalo šansi da nešto prospe. Ne zato da se ne zafleka, nego Šteta je da se baci, kako kaže Zoka. Otpija srk zamagljenog gemišta, pa tiho, ali polako, gledajući me u oči kaže. Ako ikada budeš spominjao moje ime, onda nemoj pisati Hinko. Molim te, napiši Mudo, kako me svi, radi mog položaja zovu. Jer, moj prijatelj dragi moji čitatelji, je Mudo. Veliko, ko bijeli bubreg u bika u areni. Hinko Mudo. A nije mesar!
A sad ajmo na temu.
Dakle, po prirodi svog posla kojeg sam radio puni radni vijek, ja sam nepovjerljiv. Uvijek sam, okružen ulizicama, prijetvornim lajavcima. Kurvin sin koji ne vjeruje nikome, tako su mi znali govoriti iza leđa. Uvijek sam, uvijek oslonjen na samo svoje procjene. Pa ko živ ko mrtav. Nikad nisam vjerovao frajerima koji su se punih usta glasno po birtijama hvalili kako su veliki jebači. Nikad nisam vjerovao ljudima koji su iz čista mira govorili kako su pošteni. Kakav im je poriv hvaliti se poštenjem, osim da ti ga zavuku, onako pošteno. Do jaja.
Nikad nisam vjerovao ni ljudima koji su se hvalili da su pametni. Što je pamet? Da li je pamet što netko ni da trepne, zna izvaditi sedamnaesti korijen iz 3.591.789? Onako, kalkulatorski brzo. Ali ne zna koji je glavni grad Kanade. Da li je pamet recimo kaj znaš uhvatiti nekakav Higgsov bozon? A 99,92% svjetskog stanovništa nikad nije čulo za tog Higgsa, a Boga mi ni za bozon. A ti ga znaš otkriti i ufatiti. Znaš ono što većina ni ne zna da postoji.
Svaka čast. Pa se sav onako sretan i samozadovoljan proglasiš pametnim. Jerbo Higgs…
TEKST SE NASTAVLJA NAKON VEZANOG ČLANKA
U dva najveća grada finalisti su doktori s Osječkog sveučilišta. Nema nama spasa!
Onda shvatiš da imaš talent za politiku, pa se počneš baviti politikom, zajedno sa ženom. Pa politika postaje obiteljski obrt. Svaki obrt mora imati nekakvo ime. A muž pametan, a žena nabrijana, oštra, pa nekako je logično da si daju ime Pametno.
Dakle, ljudi su se javno, jer politika jest javni posao, pohvalili da su pametni. Iz svega rečenog prije, jasno vam je mili moji, da ja ne vjerujem u nečiju pamet kada se hvali njome. Meni je oko tog Pametnog najsmješnija stvar da su uspjeli pobijediti na izboru u Splitu, gradu koji je već dugo nepametan. Naravno po mom sudu. Nepametan grad, zatucan i novoprimitivan, na čelu ima frajera koji za sebe javno kazuje kako je pametan.
Ko oni narcisoidni klipani koji stoje pred ogledalom i gledajući se u ogledalo s divljenjem šapuću A u pičku materinu, kako sam lijep, pa koja mi ne bi dala?
Ne znam, nisam previše u toku, hoće li stranka mijenjati ime, jer je danas dokazano da je to si imenom Pametno, samo šarena laža. Hoće li se zvati Nepametno? Ili NEPametno? Bilo bi dobro da to učine, da ne varaju glasače.
Splitom odavno ne vladaju Splićani, to je poznato. Splićana, onih fetivih, zajebanih Mandrila sve je manje. Čuo sam jednu teoriju kako su stari Splićani onomad šetali rivom s rukama na leđima (ko što poprilično penzionera i danas prakticira), iliti a talijanski “mane in dietro” sto je neki Vlaj prekrstio u mandrilo.
I Split je godinama imao gradonačelnike koji su bili samo odraz kolektivne svijesti Grada. Kerum, Baldasar, Opara, a Boga mi malo je falilo da vrhunski intelektualac Mihanović postane gradonačelnik. Taman primjereno novostvorenom mentalitetu grada. Ali ipak, izabran je Pametni Puljak. Letimično sam pratio njegovo djelovanje, nekako kao da sam osjećao da neće dugo, jer zajahao je divljeg bika. Lovac Higgsovog bozona na čelu Splita. Moš mislit.
Oh, kako neprilično, umjesto da su izabrali, posve primjereno, za gradonačelnika Ivu Kozlicu, pobjednika Bikijade u Radošiću, oni izaberu bozonjagera, koji ima Muda, velika. Kao moj frend Mudo (ex Hinko). Malo sam se opustio u svojoj procjeni, popustila mi pažnja, onaj moj crv nepovjerenja i podozrivosti zaspao je ko mala beba. Nije nikada proradio i posumnjao da bi čovjek koji kaže da je pametan, mogao biti nepametan.
Onda je njegov pomoćnik, nekakav Bojan Ivošević, shvatio da je Bogom dan uređivati Slobodnu Dalmaciju, novine koje ja ne čitam, ali Boga mi, niti Ivošević niti itko drugi sa strane nema pravo petljati se u uređivačku politiku, osim onih kojima urednici dozvole, kao da se to ko fol ne vidi.
Pa je nešto tamo i prijetio, bio je žedan, pa je rekao da će im se napiti krvi, što je svakako prilično i dolično funkciji dogradonačelnika. Ali samo grada Splita naravno.
Pa su ga prijavili. Jelte, kazneno. Koalicijski partneri su lijepo tražili od Pametnog Puljića da se riješi tog krvopije. Ali ne lezi vraže. Neće on. Jerbo on vjeruje u tu nekakvu presumpciju. Da je taj dogradonačelnik jungfer. Da je nevin.
A ni taj krvopija nije imao neki poriv, nakon što je napravio sranje, reći Zajebo sam, iden ća. Nego je kurčevito ostao na položaju. Sve dok nije dobio kaznenu optužnicu. I perspektivu do pet godina velike pažnje da mu sapun ne padne na pod dok se tušira. Ali pasti će, naravno, hehehe.
Pa se počelo sve raspadati nekako kao u Hadronskom razbijaču u Švicarskoj, gdje u slobodno vrijeme Pametni Puljak trči s mrežicom za leptire i lovi Higgsov bozon. Da bi otišlo da prostite sve u pičku materinu.
Sutra će i Pametni(?) Puljak i taj krvopija dati ostavke. Dakle, vraća se vrijeme Keruma i Mihanovića.
A Split po onoj staroj… Vratite dite materi!
