Imam frenda koji se kuži u plin. Mislim, ne u puštanje plinova, to znam i ja, nego baš ono, frajer zna podosta o kretanjima i trendovima u svijetu.

Ja o plinu ne znam ništa osim samo dvije stvari. Kako upaliti plin na štednjaku. A drugo, znam ga i ugasiti. Pa ga onda više nema. Ne znam,  nekako sam se ovih dana osjećao kao Putin. Svako jutro, kad skuham kavu, u kuhinji prepunoj očaravajućeg mirisa, mirnom rukom, čvrsto i odlučno zatvorim plin. Ko što će Putin ovih dana učiniti. Zatvoriti plin. I debelim i bogatim industrijalcima u Njemačkoj, i divlje sagrađenim kućicama u Kozari putevima. Plina neće onda biti ni u Gundulićevoj, niti na Hrgovićima.  Naja. Čak nećemo morati čitati koji su kvartovi danas bez plina, za informacije o plinu trebalo bi pitati, pojma nemam koga, valjda onog Grlića, k tome još i Radmana. Ako ne zbriše negdje u Jevropu. E, da zaboravio sam, a ne da mi se ispravljati napisano. Znam još nešto o plinu. Koliko vrsta plina postoji. Postoji ruski plin, postoji i ukapljeni i postoji naš plin. Pravi hrvatski.

Dakle Sergej, Kapavac i Hrvatko. Hrvatko, naš plin.

Milanovićeva vlada potpisala je ugovore o istraživanju i podjeli eksploatacije s INOM i Vermilonom, a zahvaljujući tim ugovorima povećava se proizvodnja plina koji ima crveno bijele pravokutnike, koje neznalice nakivaju kockicama, takozvanog Hrvatko plina. Plin se konzumira u Hrvatskoj, a proizvodnja je oko 30 do 40% naših potreba. Kažu oni kaj znaju i kuže se u taj plin, da će proizvodnja rasti. Ja koji se kužim u Hrvatsku mislim da neće. Vrijeme je pred nama, pa stignemo nešto zajebati, pa da ne bude tako. Kao i uvijek.

Troši se i drugi plin za kojeg ja znam, taj ruski plin, Sergej. Dakle, koliko znam, prosječan Rus, kada padne na zemlju, ako mu se pimpek zabode u zemlju, pronaći će plin. Ruseki imaju plina za lopatama bacati. To zabadanje pimpeka u Zemlju i pronalaženje plina strašno je razjebavalo Zbigniewa Brzezinskog, američkog geostratega i zabadala u sve i svašta, pa je razvio teoriju koja izgleda otprilike ovako:

Rusija mora biti podijeljena na tri zasebne države. Jedna sa sjedištem u St. Petersburgu, druga sa sjedištem u Moskvi i treća u Sibiru se moraju podijeliti u zasebne države. Resurse tih zemalja ne bi raspolagala Rusija, nego civilizirani svijet.

Moram li napisati na koga je on mislio pod civilizirani svijet? Mislim da ne, najvjerojatnije na redneckse iz zabiti Kentuckya. U vrlo su mi živom sjećanju rezultati upravljanja civiliziranog svijeta recimo nad Libijom. Nekada socijalno najsređenijom državom na svijetu. Inače, ne vjerujem da su Ameri ikada odustali od te teorije o nepravednoj raspodijeli prirodnih dobara. Pogledajte što se događa u Ukrajini. Ne znam tko će izgubiti, ali dobiti će svakako Ameri.

Dakle, kad plin prošiklja iz Zemlje, Rusi spoje cijev na rupu i plin šiba cijevima prema kupcima u Jevropi. Pritisak plina u cijevima održavaju kompresorske stanice svakih nekoliko stotina kilometara. Taj način proizvodnje i taj način transporta isplativ je do otprilike 5.000 kilometara od mjesta na kojem je neki Rus pao na pimpeka.

Imamo i treći plin, Kapavac.

Radi se o ukapljenom plinu koji se proizvodi u Americi uglavnom, proizvodi se iz škriljevca. Dakle plin cijevima putuje do terminala, u terminalima se plin hladi na temperaturu -162, (temperatura koja bi vam uskoro mogle biti i doma u vašem stanu), a kad se tako pothladi, smanji mu se volumen šest stotina puta, ko u onom njemačkom vicu das Wasser ist soooo kalt. Pa se tako malešan ukrca na lađu i vozi do terminala kod korisnika. Naravno, cijelo vrijeme hlađen na buduću temperaturu u vašem domu, -162.

Onda se taj mališan spremi u skladište, pa kad postigne normalnu temperaturu, jope kroz cijevi ravno do vašeg špareta. Može i bojlera.

Taj terminal u koji se trpa plin, ukapljeni plin (Kapavac), zove se LNG terminal. I mi imademo jedan takav na Krku, na otoku Krku. Većina nije ni znala da postoji taj terminal, da nije buku digla gospođa Mirela Ahmetović koja je držala vatrene govore protiv gradnje terminala, s gospodinom Zlatkom Komadinom koji je stajao poput kulise iza nje.

S neskrivenim užasom u očima razmišljam što bi bilo da je  Vlada poslušala mišljenje drugarice Mirele Ahmetović i kulise Zlatka Komadine, pa da smo ostali i bez tog skupljeg plina. Danas kada smo u situaciji da ruskog plina vjerojatno biti neće, nitko od opozicije ne predlaže ništa. Ne predlaže niti SDP. Niti njegov politički tajnik.

Šutnja. Oni nisu odavde.

Danas su Nijemci proglasili fazu pripravnosti zbog vjerojatne nestašice plina u Njemačkoj. Mi naravno, nismo. Jer imamo samouvjerenog ministra Ćorića, kojem se, po vlastitom mišljenju ne može desiti da ostane bez plina. A i jebe ga se, ministar je s vrlo kratkim rokom trajanja. Novi ministar Bane, e on će odmah u Zagrebu napraviti tvornicu plina.

Pa će sve biti super i sve će biti za pet.

Jer imamo Andreja Plenkovića. A ako imamo Andreja, imat ćemo i Baneta.

Pa ćemo imat i tvornice plina.