Koprivnica! Jedna riječ, a sve je rečeno!

Ne tako davne 2012. godine tadašnji gradonačelnik i saborski zastupnik Zvonimir Mršić nezadovoljan svojim statusom  plaćom, vidjevši priliku nakon afere “Spice“, odlučio je zasjesti na tron kompanije Podravka.

Nakon podnošenja ostavki na dužnosti saborskog zastupnika i gradonačelnika Koprivnice, Zvonimir Mršić je dao zahtjev saborskom Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, koje je utvrdilo u svibnju 2013. godine kako SDP-ovac Zvonimir Mršić 12 mjeseci nije smio obavljati funkciju direktora Podravke, no s obzirom da su to utvrdili s 15 mjeseci zakašnjenja, postupak protiv njega je obustavljen.

On je cijelu političku karijeru gradio sa samo jednim ciljem – da se dokopa sedmoga kata zgrade u Starčevićevoj ulici u Koprivnici, kao predsjednik Uprave Podravke.

Uspješni gradonačelnik Koprivnice (na tronu je bio tri mandata) zasjeo je u Podravku na krilima SDP- ove uvjerljive pobjede na parlamentarnim izborima potkraj 2011. godine.

Za tadašnjeg šefa SDP-a Zorana Milanovića bila je to idealna situacija, elegantno se riješio vrlo ozbiljnog oponenta u stranci.

“Ja sam ga učinio bogatim”, grmio je poslije Milanoviću najužem krugu svojih istomišljenika, nakon što je tada Mršićeva Koprivnica, na unutarstranačkim izborima stala iza njegova protukandidata Zlatka Komadine.

Ivo Sanader i njegova desna ruka Damir Polančec, bivši član Uprave, tih su dana bili najomraženije hrvatske političke persone, pa je Mršić u Podravki dočekan otprilike poput Mojsija koji će pokretom ruke smiriti zapjenjeno korporativno more.

Iz Podravke je u Mršićevu mandatu s otpremninama otišlo više od 1500 radnika.

Strašna brojka koja se nikoga iz nacionalne političke mainstream scene nije posebno dojmila. On je jedini bio u stanju to i provesti, bez prevelike buke i otpora I jedini je mogao držati na uzdi SDP-ovu gradsku vlast.

Da stvar bude ljepša, Mršić je amortizirao svaki pokušaj otpora i u oporbenim redovima.

To mu, ruku na srce, nije bilo posebno teško jer su ključni koprivnički oporbenjaci zaposleni u Podravci i Belupu, i to na visokim radnim mjestima.

(Vrlo slična situacija kao i u Zagrebu priča Bandić-SDP)

Mršić je svoju volju provodio kako je htio.

Dokaz je  odluka o preuzimanju RK Podravka od strane Grada.

Utjecajni gradski vijećnici HDZ -a, Stanko Biondic, Ernest Forjan i Marijan Lisjak, su bili pozvani u Mršićev ured uoči sjednice Gradskog vijeća Koprivnice, na kojoj je pala odluka da grad od Podravke preuzme ženski rukometi klub Podravku, kojem je prijetilo gašenje zbog poreznih dugova i osjetnih minusa na računu

Naravno da su oporbeni HDZ-ovi vijećnici, za Mršićevi zaposlenici, glasali na toj sjednici po nalogu Zvonka Mršića.

Valja svakako znati, da je Mršić također Bandićev učenik, ali je za razliku od Bernardića, jako dobro savladao Poganovlačku akademiju. sa

Mršić je u početku, pješice dolazio na posao, skupljao jeftine političke poene,odlazio na gablece u radničku menzu i hvalio se da ima manju plaću od svojih prethodnika.

Radnici su mu pljeskali. No, nije to dugo trajalo. Samo do trenutka kada se prvog dana mandata, na nastupnoj konferenciji za novinare u Koprivnici pohvalio plaćom od ‘samo’ 33.000 kn, oko 20 % manjom od one njegova prethodnika.

Niti godinu dana poslije izbila je najveća afera u njegovu mandatu, zbog koje je i u lokalnom SDP-u došlo do ozbiljnih turbulencija

Na sjednici Nadzornog odbora potkraj godine ispostavilo se daje Mršićeva plaća kudikamo veća, za samo dvanaest tisuća kuna zapravo četrdeset i pet tisuća kuna, 45 000 kunića.

Nakon njegovog odlaska iz gradske uprave, na tron zasjeda Vesna Želježnjak, gradonačelnica grada Koprivnice, koja u lipnju 2013., premoćno, sa 60 % glasova u drugom krugu, postaje gradonačelnica Koprivnice.

Već te iste godine njezin zamjenik i desna ruka Mišel Jakšić shvaća da i on ima pravo na tron, pa kupuje velike količine sapuna i počinje sapunati dasku popularnoj Želježnjači.

U javnost je procurila informacija daje Vesna Želježnjak protuzakonito koristila gradske vatrogasce kao taksi službu za svoje odlaske u Zagreb, te da je naplaćivala vožnju kao u Sabor da putuje osobnim automobilom. Trinaest puta po 190 kuna. 4.940 kuna.

Zloupotreba javne vatrogasne postrojbe, JVP-a datira još iz mandata Zvonimira Mršića, te je takvo stanje Vesna Želježnjak naslijedila, preuzela od Mršića.

Mršić je kao gradonačelnik izbjegavao nabaviti normalan službeni automobil, kako bi se na populistički način ulagivao biračima.

Da bi se ipak o javnome trošku vozio u Zagreb, godinama je koristio vatrogasce kao taksi službu, još u doba dok je na čelu gradskog JVP-a bio Slavko Tucaković.

Tijekom 2011. godine, netko je to prijavio policiji, pa je prvi put povedena istraga, nakon čega je upravno vijeće JVP-a donijelo odluku, koja je čitavu stvar trebalo legalizirati.

Prva točka te odluke glasi: “Za potrebe gradskih udruga s područja Grada Koprivnice, kao i stručnih službi Grada Koprivnice, vršit će se besplatan prijevoz službenim vozilima JVP-a Grada Koprivnice“

U toj odluci nigdje se ne spominje da pravo na vatrogasni taksi prijevoz imaju gradonačelnica, njem zamjenici i predsjednik Gradskog vijeća.

Ipak, umjesto da tada gradska uprava napokon kupi službeni automobil, natjerali su vatrogasce da nabave Opel Insigniju u kojoj će se guzonje vozikati.

Dvadesetak Koprivničana sa kojima sam pričao, tvrdilo je da je u svemu tome Mišel vidio svoju priliku da zasjedne na tron, te je uslijed tog sveg cirkusa zbog “anonimne prljave” Državno odvjetništvo provelo istragu nad Koprivničkom upravom.

Posljedica tog svega u siječnju 2017. godine: Vesna Želježnjak bivša Koprivnička gradonačelnica, te saborska zastupnica, na Bjelovarskom je Županijskom sudu pravomoćno osuđena na osam mjeseci zatvora, dvije godine uvjetno.

Ona je podnijela ostavku na mjesto gradonačelnice Koprivnice, u travnju 2016, kad je nepravomoćno proglašena krivom, a kao razloge odlaska navela je obiteljske razloge, te se vratila na svoje staro radno mjesto u Podravci.

Zanimljivo kako je samo Vesna osuđena za zlouporabu vatrogasnog vozila, dok se Zvonimir Mršić, Mišel Jakšić i desetak drugih osoba koje su vatrogasnu Insigniju koristili u puno većem obimu od nje, nigdje ne spominju.

Pa neš prijavljivati sam sebe!

Nakon njezine ostavke, vođenje grada preuzima vezir Iznogud, kojem se ostvario san da bude kalif namjesto kalifa.

Ali, nije to bilo to, jer mu je službena titula bila zamjenik gradonačelnice.

A di će onakva muškarčina mijenjat babu? A potrajalo je to više od godinu dana, od Želježnjažinog odlaska, u travnju 2016. do lipnja 2017. Svjedoci tvrde da se redovito predstavljao kao gradonačelnik grada Koprivnice.

A bijo je samo zamjenik.

Konačno je došo na svoje na lokalnim izborima, u lipnju 2017 gdje na izborima pobjeđuje HDZ-ovog Krešimira Papca i postaje gradonačelnikom.

Ali, svaki tron, uvijek ima svoje prokletstvo i svoju priču.

Kada uvališ dupe, tek onda počinju sranja.

Počeli su se pojavljivati stari grijesi…

Otvoriš ormar, a ono BUUUU, ispadne kostur iz ormara.

Ko grom iz vedrog neba, ispao je iz ormara slučaj prodaje građevinskog zemljišta u Herešinu, koprivničkom Komunalcu za 124.000 kunića. Za sabirnicu i reciklažu.

Komunalac kupijo zemljište. Pa što?

Ali, kupijo ga je od obitelji sadašnjeg gradonačelnika. Strica Mišelove žene. Bivše.

Što baš i nije onako kako bi bilo u redu i po zakonu.

Mišela Jakšića.

Koprivnicom kola priča da prodaja nipošto nije legalna jer je 2014. bila godina mnogih preslagivanja, manipulacija i malverzacija.

Od kada je Mišel Jakšić diskreditirao Vesnu, on iz sjene kao zamjenik gradonačelnice upravlja svim važnim odlukama grada, dok njegovom sjenom upravlja sjena velikog gazde Zvonimira Mršića, koji nije nikad maknuo oko sa gradske vijećnice, te dirigira i pazi da njegovi podanici ne zastrane.

Ta 2014. je bila kobna za puno stvari (osim za Mišela jer je utopio zemljište).

Početkom te godine postavlja se Zdravko Petras na tron Koprivničkih voda, novo izdvojenog poduzeća iz grupe Komunalac. Ali na njegovu žalost nije tamo dugo bio, svega par mjeseci, jer mu je planove pomrsio svemoćni Mišel.

Kdrovskom križaljkom.

Zato jer je 2014 u travnju Pobiju, dotadašnjem direktoru Komunalca, istekao mandat.

Odluka Mišela Jakšića bila je da se sve gubitaše utrpa u Komunalac. Tadašnji direktor Pobi se nije sa time složio, nije htio prihvatiti.

Na to su mu lijepo rekli da ni ne mora dati molbu za novi mandat, jer su se gubitaši morali utrpati u Komunalac, a na to je pristala Hlebova i ona je odabrana za novu predsjednicu Uprave Komunalca i prije raspisanog natječaja.

Sad je problem, kuda sa Pobijem?

Pa lijepo Petrasa vraćaju u Komunalac za člana uprave, a Pobija postavljaju za direktora Koprivničkih voda.

Tak da je Petras bio direktor Koprivničkih voda 4 mjeseca, taman da nauči di je zahod, a di je računovodstvo.

Iduće godine ekipa osniva Skupštinu Kc voda, koju cine Hlebova, Petras i Jakšić.

Od tad je Pobi direktor samo na papiru jer mora Skupstinu pitati doslovno da li smije prdnuti, bez njihovog odobrenja nema ništa. Ni bažuleka više nemre pojesti, jer poslije ima problema sa vjetrovima.

I Skupštinom.

To je trajalo do 2017, kada je drug zamjenik gradonačelnice, postao gradonačelnik.

Te godine nakon izbora, Pobija posprema u malu kancelariju u zakutku firme kao savjetnika novog direktora Petrasa koji ga ne moze smisliti

reportzemljiste heresinZemljište u Herešinu i dalje stoji onakvo kakvo je kupljeno pred skoro pet godine. Nedirnuto.

Kupoprodajom zemljišta bavio se DORH, koji je prijavu odbacio, prema riječima Mišela Jakšića.

DORH je odbacio anonimnu kaznenu prijavu protiv mene u slučaju tih zemljišta. I to prije dobrih devet, deset mjeseci. Ispričavam se što nisam javnost upoznao s ispitivanjem u DORH-u, na to me obvezala tajnost postupka.

Čudno je to, cijeli grad je znao i brujao o kaznenoj prijavi i problemima koje Jakšić ima sa DORH-om, jer u Koprivnici i nema nikakve tajne, sve procuri, a on o tome nije htio pričati jer je to nekakva tajna.

Moš mislit.

O kadroviranju i raspoređivanju podobnih SDP-ovih kadrova na vodeće funkcije u gradu, već sam pisao.

Na čelo Komunalca postavljena je Maja Hleb, koja je bila proglašena za top managera, jer je Komunalac

ostvario jebačku dobit, ali manje je poznata činjenica, da su prilikom osnivanja nove firme, Koprivnica opskrba,  zbog prodaje plina i prenošenjem imovine i finim poštelavanjem poslovnih knjiga zametnuli par milja kunića, koje su našli 2015, pa to utopili u poslovne knjige Komunalca.

Prema tome sva dobit firme je u ekonomskoj kategoriji izgubljeno-nađeno.

Poznato je da komunalna poduzeća ne bi smjela ostvarivati veliku dobit, jer se ona prije svega, stječe visokim cijenama usluga, a manjim dijelom modernizacijom u poslovanju.

Smisao osnivanja komunalnih poduzeća nije da donose dobit vlasniku. Mmisija je pružanje što kvalitetnije usluge korisnicima za najnižu moguću cijenu. Oni bi trebali  ustvari trebali poslovati neutralno. Ako posluju s velikom dobiti, znači da su im cijene previsoke.

Dakle, jebačka dobit, koju je ostvario Komunalac, posljedica je prvenstveno nove kategorije u poslovanju Komunalca, strizanjem Koprivničana.

Strižu ih ko ovce!

Ostvaruju dobit, zapošljavaju rodbinu i podobne.

Evo, Mršićeva šogorica, Sandra Sinjeri, radi koje je mijenjan statut i povećan broj članova Uprave, je postala članicom Uprave Komunalca, a radnici kažu da joj je opis radnog mjesta : Čitanje novina i ispijanje kave.

I o novcu dobivenom od prodaje Plinare koji služi, uz pokrivanje troškova prigodnih fešti, za popravke i asfaltiranje ulica u predizborno vrijeme i ptice na grani znaju.

Evo, priča se nastavlja, ali nastavit će se…