Ljeto je. Vrućine nesnosne. Zagreb je prazan, jerbo, godišnji su odmori. Na odmorima su đaci, studenti, na odmoru su profesori i učitelji, suprotno uvriježenom mišljenju, njihov odmor počine otprilike tri tjedna nakon zadnjeg zvižduka ministra Fuksa, oko desetog sedmog, a završava oko dvadesetog osmog kad se bakću s glupanima koji nisu cijelu godinu učili, pa bi trebali to sve popravit na roku u jesen. Ja bi te rokove ukinijo. Jer će ti glupani ionako preći u viši razred. Pa što zajebavati onda te učitelje.
Na godišnjem odmoru su i trgovci i blagajnice. I Štefica Kostanjek blagajnica iz Pevexa na godišnjem je. Punih tjedan dana. Pa svako jutro kupuje po dućanima, navlači super skupu hranu, pa kuha kod kuće, Jerbo od plaće teško da bi ljetovala bilo gdje od svoje plaće. Ovako, kanta sladoleda iz Lidla, doma se naližu sladoleda i šetnja s dječicom po rivi. Vanpansionska potrošnja, nula EUR-a. Domaći turisti više-manje, specijalisti su za vanpansionsku potrošnju. Naravno, ako bi se zajebavali.
Na godišnjem odmoru su i paraziti iz Sabora. Ekipa koja je sama sebi svrha, mi smo ih birali, jerbo smo mi Hrvati shvatili da:
- U Sabor biramo budale
- U Sabor biramo osobe sklone korupciji
- U Sabor biramo podmitljive tipove, lako kupljive.
- U Sabor biramo karijeriste, ulizice i dupeuvlakače bez svog osobnog mišljenja. Po svoje mišljenje oni dolaze u središnjicu stranke i onda ga brane.
Na ovom portalu pisao sam u stotinama članaka o tom kakve smo budale, a vrlo često i lopove i beskičmenjake birali, iz mandata u mandat. Nisam pisao o potkupljivosti saborskih zastupnika.
Svakih nekoliko godina dolaze vremena u kojima možete u pola noći, onako iz zajebancije, nazvati saborskog zastupnika kojeg poznate. I on će vam se javiti nakon što prvi zvuk zvona ni ne završi. Srdačno i ljubazno će vam odobravati pa ma kakve gluposti pričali. Jer dolaze izbori, a neki od njih bi ako vi to zatražite i pod stol uvukli, a odozdo bi se čulo samo mljackanje. Sve to, samo da im zaokružite ime na izborima. Kad ih izaberu, e onda, da ste vlasnik Paške solane, ne bi im mogli soli na rep staviti. Samosvjesni, bahati, najpametniji. Tri i pol godine, kad će se opet pretvoriti u ljige spremne za ući pod stol.
I tako, izjebu vas ko mlade majmune pet šest puta po nekoliko godina i onda hop, penzija. Saborska. Za drkanje i nerad u Saboru društvo ih nagrađuje mirovinama. Nisu visoke, samo 2.237 EUR prosječno, dok će blagajnica Štefica Kostanjek kad ode u mirovinu imati pet stotina EUR-a. Samo četiri i pol puta nižu mirovinu od tipova koji su izabrani u Sabor jer su budale, skloni korupciji, podmitljivi, karijeristi, ulizice i dupeuvlakači. Kad bi gospođa Štefica imala bilo koju od tih karakteristika, opizdili bi je nogom u dupe i dali joj otkaz.
A mi takve biramo. I čekamo ne bi li nam svojim odlukama poboljšali život.
Kakve smo mi budale.
Prošle je godine, Andrej Plenković, veliki meštar svih lažaca, dugogodišnji čelnik stranke koja je imala presudu da je zločinačka organizacija, povukao potez.
Pragmatičan. Pametan.
Povećao je plaće saborskim zastupnicima. I to krvnički povećao. U zemlji u kojoj veliki dio građana živi u siromaštvu ili na rubu siromaštva, Plenković je nagradio saborske zastupnike mjesečnim plaćama koje trgovci zarade za pola godine.
Ako kome nije bilo jasno, treba krajnje jednostavno pojasniti:
Povećanjem plaća, Plenković je kupio mir. Potkupio je saborske zastupnike. Niti jedan od tih besprizornih likova nije glasao protiv povećanja plaća. Postali su uz sve ono što sam nabrojao u ovom tekstu čak dva puta, obična korumpirana amorfna masa, bezvrijedna. Niš koristi. Te vucibatine ništa više ne zanima. Jer su ostvarile sve svoje ambicije. Krvnički visoke plaće. Tipovi koji od svog rada u realnom sektoru ni pizdu ledene vode zaradili ne bi.
Sada se ta amorfna masa odmara. Dva mjeseca ljeti. Naravno, prekidaju odmor da bi pokazali njuške na proslavama Dana pobjede, Svinjskoj alci, Lađama na Neretvi, a i mogli bi se ukazati i na Velikoj Gospi u Sinju.
Ne smeta njih ni malo sve ovo što se događa ovih dana. Mir i tišina. Ako naćulite uši, onako baš pažljivo čuti ćete samo pucketanje.
Prigušeno pucketanje. Bez brige, to vam ne gori kuća, to je samo zvuk pucanja kurca zastupnicima. Zbog svega što se događa. Dok se nad Hrvatskom nadvija crna zastava na kojoj piše Za dom spremni.
Zemlju je osim vreline zahvatio i val rehabilitacije ustaštva.
Sve proslave i obilježavanja herojske pobjede Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, pripisane su šačici od 3.000 HOS-ovaca, koji su uz put rečeno, raspušteni nakon samo nekoliko mjeseci kao paravojska, stranačka vojska HSP-a raspušteni i prešli u sastav HV. Borili se s obilježjima HV. Pobjedu u ratu iznijeli su svi Hrvati, onih tri stotine i trideset tisuća boraca, ali i svi oni koji su tih teških dana radili u pozadini kako bi se njima osiguralo sve za borbu. I za pobjedu.
Pobjedu u ratu izvojevala je samo i jedino Hrvatska vojska. Nije HOS. A na svim obilježavanjima dominantne su crne HOS-ove zastava s istaknutim ustaškim pozdravom Za dom spremni. Stadioni slave HOS. Predsjednik Sabora veliča HOS, Političari s vrha stranke ulizuju se sveobuhvatnoj fašizaciji društva.
Možda se u potaji svog doma Plenković ogledava u ogledalo i odmjerava kako mu stoje crna uniforma i crna kapa sa slovom U?
Za dom spremni pozdrav je ozloglašene ustaške vojske, i svako povezivanje s braniteljima, uvredljivo je, obezvređujuće za njihovu borbu, njihove žrtve, njihove otete živote.
Ako tjeramo mak na konac, pitam se, hoće li doći do revidiranja braniteljskih mirovina? Hoće li pravo na dobre braniteljske mirovine imati samo pripadnici HOS-a, a ostalim braniteljima, vrijeme provedeno u ratu, ali i onima koji tvrde da su bili u ratu, to vrijeme biti preračunato u običan radni staž?
Tijekom svih ovih godina, svi saborski zastupnici, kako pozicije, tako i opozicije , vrlo često su se ljigavo ulizivali i podilazili braniteljskoj kasti, dodjeljujući im svojim glasanjem beneficije kakve mi svi ostali možemo samo sanjati. Natjecali su se tko će više i glasnije veličati Domovinski rat, isticati žrtve branitelja.
A sada, kad se cijeli domovinski rat pretvara u ono što nikada i nipošto nije bio, u borbu pod fašističkim pozdravom, šute. Ko pičke. Ali ne kao obične pičke. Nego kupljene i odličnim plaćama korumpirane pičke. Kojima je važno samo jedno. Da im plaće kakve po svojim kvalifikacijama, moralnim karakteristikama, znanju nikada ne bi imali.
Opozicija šuti ovih dana. Umaču muda u moru. Dobro, i vulve. Opozicije ustašizaciji je sve manje, jer i dio opozicije sad već posve javno, pozdravlja sa Za dom spremni. Šuti ljevica. Šute i oni koji se vole prodavati pod ljevicu. Šute i male stranke poput HNS-a i HSLS-a, koje je Plenković odavno u džep hlača stavio. Šute i manjine, šute i oni čiji su sunarodnjaci na stratišta pod pozdravom Za dom spremni odlazili na stratišta. Svi šute.
Šuti i saborski zastupnik Kajtazi, koji se voli slikati na romskom groblju na Uštici, a koji predstavlja u Saboru i Židove. Njemu dobro. Plaća ide.
Svi zadovoljni. A mi srljamo. Pod brižnim vodstvom Andreja Plenkovića, Njonje i vrha stranke koja je naglo skrenula u desno.
Sve to će pamtiti oni koji prežive. Jer ovo ne ide na dobro!
