Priznam, pogriješio sam, jako.
Sjećam se od pred nekih desetak godina, tada još perspektivnog političara, Andreja Plenkovića, sreli smo se u nekoliko navrata.
Pristojan ugodan, pristojne vanjštine, njegovan, po mom tadašnjem sudu, malo previše uštogljen, ali jebi ga, to su političari, navek im je partviš u guzici.
I sada je još uvijek pristojne vanjštine i to je to. Partviš je odavno izvukao iz guzice. Outao se. Izašao iz ormara.
Nikad nisam pratio krkanske derneke, tipa alka, domoljubne koncerte u nekakvoj pripizdini u Zagori, izbjegavao sam i kolektivnu histeriju koja vlada u tužnoj obljetnici pada Vukovara, jednom sam tamo bio, vidio sve kojima tamo nipošto nije mjesto i kao uzvanike i kao branitelje i rekao, nikada više.
Onda se pojavio Andrej Plenković, njegovo Stranka ne smije biti talac jednog čovjeka, meni je djelovala u tom trenutku kao HDZ-ov I have a dream.
I onda je nestao da bi se ubrzo pojavio nošen na ramenima krkana koji su svakako pametniji od mene, premda nikada nisu čula za I have a dream.
Nisu čuli, ali su znali da se neka budala koja se ponadala samo zajebala, popušila je elegantan izgled, njegovane ruke, pažljivo podšišanu kosu, savršeno uglancane naočale, ugodan topli bariton.
Pa budala nije shvatila da je taj tip samo jedan od njih.
Krkan.
Ako oćeš biti vođa čoporu krkana, onda moraš biti veći krkan od njih.
Oberkrkan.
I ne, ne radi se ovdje o izborima. Niti o predizbornoj nekakvoj kampanji, jer kod nas su političari stalno u kampanji.
2019 EU izbori, 2019 / 2020 predsjednički izbori 2021 lokalni.
Radi se naprosto o takvom mentalnom sklopu. Gledam danas s popriličnom dozom gađenja njegov obračun s vlasnikom nekakve birtije koja se zove Tri majmuna u Rijeci. Tip je napisao da u svojoj birtiji ne bi rado gledao HDZ-ovce.
Sva ta sranja isplivala su na javnost pred desetak dana.
Svatko tko imalo drži do sebe ,napisao je koju riječ osude zabrane ulaska adezeovaca u birtiju Tri majmuna, jer se radi uistinu o svinjariji, premda ja možda mislim o njima gore od tog tipa koji ima majmunski kavez i u njemu tri majmuna.
Ja se nisam distancirao.
Ne ulazim u razloge te uistinu majmunske ideje o zabrani, jer nisam informiran. Možda se gazda bojao da mu dođe desetak HDZ ovaca, pa da će morat promijenit ime u Trinaest majmuna?
Ne znam.
I onda se pojavio Bog.
Prije desetak godina bio je pristojan, ugodan, pristojne vanjštine, njegovan, po mom tadašnjem sudu, malo previše uštogljen, ali jebi ga, to su političari, navek im je partviš u guzici.
I sada je još uvijek pristojne vanjštine i to je to. Partviš je odavno izvukao iz guzice.
Outao se. Izašao iz ormara.
Sve gledam kad će izvući iz hlača ispod sakoa skriven čekić kojim se razbijaju ćirilične ploče u Vukovaru. Ili barem dreknit Za dom spremni.
Jer, predsjednik vlade, Bog i batina u ovoj jadnoj državi, Franjo Tahi na svom feudu, gospodar života i smrti, u vrijeme kada mu proračun curi poput sita, kad mu je gospodarstvo otišlo u tri pičke materine, šef vlade države koja je samo moralna kaljuža, u vrijeme kad mu hapse suce, što je greška jer su trebali pohapsiti sve, u vrijeme kada ljudi umiru jer ne mogu do doktora, u vrijeme kada se jedna petina građana države ne može normalno kretati od straha da im se na glavu ne strompizdi fasada ili barem dimnjak, a da pri tome nije napravio ništa da se to stanje popravi, tip čiji frendovi svakog dana izlaze na stranicama crne kronike, našao je vremena obračunavati se s birtašem.
Nekakve birtije Tri majmuna.
I ne, nije stranka krkana kojoj je na čelu, talac jednog čovjeka.
I ne nije on talac stranke krkana kojoj je na čelu.
Radi se samo o finoj krkanskoj interakciji.
