Kupujmo narodne obveznice

U srijedu je dan.

Sutra uvečer, višeslojno odjeven, jakna za jedrenje koja ne propušta ni dašak vjetra, ni kapljicu kiše, s kapuljačom, vunena kapa kurtonka, vunene rukavice kupljene kod Cigana pred Namom na Trgu. Ruksak s bocom vode, nekoliko sendviča, tabla čokolade, dvije tri kutije cigareta, powerbank težak kilu, tablet napunjen do vrha, fold laptop. Naočale, upaljači, bunt ključeva, dva paketića papirnatih maramica, jedna platnena. Novčanik, etui s kraticama i dokumentima. Napravio sam čeking listu, stalno nešto dodajem.

Ne dragi moji, ne spremam se na planinarski pohod.

Ne idem ni pješice u Međugorje.

Spremam se iskazati domoljublje, povjerenje u rad Vlade Andreja Plenkovića

Vlade Andreja Plenkovića… Najbolje vlade koju smo ikada imali. Kako to ponosno u svakoj prilici kazuje Andrej Plenković, ne baš tako direktno, ali diskretno ističe nedostatke i pogreške prijašnjih vlada, naravno prema svojoj subjektivnoj procjeni, ističući kako to radi prava vlada, ona njegova. Pišem gluposti, ne postoje subjektivne procjene Andreja Plenkovića. Postoji samo realnost u kojoj živimo, krojena po mjeri i volji Andreja Plenkovića. Valja istaknuti da je Andreju Plenkoviću posao ipak lakši, jer ga uz njega nose i ministri.

A od kad je on predsjednik Vlade, promijenilo se dvjestotinjak ministara.

Pa kad se jedan umori i ode u Remetinec na odmor, uleti novi, poput kamikaze. Kolika li je to ljubav prema Domovini, pristaneš biti ministar, iako znaš da su ti šanse oko 84,38% završiti u zatvoru? Radi krađe. A mogo si krasti kao i do sada, ispod radara jebenih novinara. Jer, lopove u ovoj zemlji ne love žandari, nego novinari.

Nisam dvoumio ni milisekundu

Kad se na televizoru pojavio onaj debeljuškasti ili samo natečeni ministar od financija, koji me onako ružičast jako podsjeća na cugera Mirkeca iz Cugovca s kojim znam popit koji gemišt na jezeru Fuka, pa ispalio ideju o narodnim obveznicama, u ušima su mi zatrubile fanfare, čuo sam zvuk himne, ruka je poletjela na grudi, pred očima mi se zavijorila zastava.

Domovina iscrpljena pljačkom, opustošena neznanjem i pohlepom. Iscrpljena potresom. Domovina Treba moj novac. Skriven u čarapi. Jerbo je novac domovine odavno pokraden. A ja ga pizdunski čuvam u čarapi. Bilo me sram na trenutak. Osjećao sam se poput Jude.

Što ja uopće čekam?

Kakva bi ja bio pizda da novac držim u čarapi, premještam ga ko mačka mlade, skrivam u onoj Enciklopediji iz SFRJ, u prvom tomu na kojem na smeđoj koži piše zlaćanim slovima A – Ćus, enciklopediju koju smo kupovali na kredit i na metre. Jer je lijepo izgledala u regalima, a mogao si i cvijeće prešat. A i za skrivanje novca služi savršeno.

Novac iz Enciklopedije, ravan, sprešan investirati ću u narodne obveznice.

Dobro, neću baš sve, nešto ću ostaviti i za crne dane, pažljivo skriveno u velikoj knjizi Bilo je časno živjeti s Titom.

Nek mi Tito čuva novac. Uzdahnem, jebi ga, dok je bili Tita, bilo je i šita. Ostalo ću s punim povjerenjem uložiti u Državu. Koja mi je obećala tri posto. Ej, tri posto!

Neki i neće kupiti obveznice

Gledao sam neki dan, pitali su novinari ministre hoće li oni uplatit novac i kupit narodne obveznice.

Ministar financija, onaj kaj liči na cugera Mirkeca s jezera Fuka kraj Cugovca, veli da mora pitat ženu. A žena mu ne da. E sad, jel mu ne da jer zna da od svega ne bu niš, ili… Ne znam. A trebala bi dat, jerbo bi novac otišao iz kuće, pa ne bi bilo napasti potrošit ga na cugu.

Butorac, ministar Mora, Zemlje i Neba, neće kupit dionice, jerbo on nije taj tip. On je više tip za ministra, što se vidi već i po obliku glave, model bojler TIKI 88 litara, nego za bit stoka sitnog zuba koja će slijedeću noć čekati s ruksacima da bi uhvatili red i odazvali se zovu Domovine.

Zašto ministri i visoko rangirani HDZ-ovci neće kupovat obveznice?

No svakako, moja je procjena prestroga. Jer, zašto bi ministri uplaćivali tu lovu, kad će je ionako pokrast? Pa on sada kupi obveznica rečmo za sto hiljada eura, a ukrade milion. Ostvario je čistu dobit od devetsto hiljada EUR-a. Ako nije kupio obveznice, dobit mu je u istom slučaju milion. Sto hiljada više.

Svakako je veća zarada ako dionice ne kupe, jer kamata na sto hiljada eura nije sto hiljada EUR-a. Država nije kamatar.

Država je lopov. A oni to najbolje znaju.
Jer su je takvom napravili.

^{Dođe Zagorec u banku, hoće uložit hiljadu dinara. Ali traži razgovor sa šefom.}

^{Dođe šef, Zagorec pita}

^{Je, a kaj bu s mojih hiljadu dinara ak banka propadne?}

^{Druže, banka ne može propasti. Ali, evo, ako ova poslovnica iz nekog razloga prestane raditi, za ulog odgovara cijela banka.}

^{A kaj bu ak cijela banka propadne?
Druže, cijela banka ne može propasti, ali recimo da se i to desi, za uloge garantira Narodna banka Jugoslavije.}

^{Je, a kaj ak i ta Narodna banka propadne.}

^{Druže, pa ne može propasti Narodna banka, iza nje stoji Federacija, stoji država.}

^{A kaj ak propadne i država.}

^{Pa dobro druže, zar bi vam onda uistinu bilo žao vaših hiljadu dinara?}