Kuratlisanje Miralema
Sutra bi mogao biti veliki dan.
Ekipa sa Iblera mogla bi sutra zastati na tren, jednom rukom se pridržati za zid, a drugom rukom izuti mokasinku, onako polušpic model, sa dva brabonjka koji vise na kožnoj uzici, model Nikša Vukas i iz mokasinke istresti kamenčić.
Koji ih jebe i žulja dok hodaju.
Koji ih sprječava da se smiješe dok rade selfije.
Koji ih žulja dok gledaju učinak vlastite satire na licima publike.
Istresli bi ga na cestu i nastavili hodati, polako, nesigurnim hodom, kao da očekuju neki drugi kamenčić.
Dakle, došlo im je iz dupeta u dupe.
Izbaciti će omrznutog Miralema.
Članovi glavnog odbora mirno će i nezainteresirano gledati. Ko ga jebe.
Pa ne radi se o njima. To što im je Mirando liječio roditelje, djecu, ljubavnice i ljubavnike, boli ih kurac.
Tek rijetki će se možda sa tugom sjetiti Mirandovih poznatih domjenaka u srpnju gdje su godinama žderali do pucanja.
Smiješili mu se, masnih čuba od roštilja, salata, podrigivali od hladnog piva.
Tako mu i treba.
Miralem je za sve sam sebi kriv.
Ko ga je tjerao da se pača u stvar koje ne razumije. U Zakon o radu. Kao bivši ministar rada.
Zasjedati će Predsjedništvo.
To što je Miralem bio ministar rada i socijalne skrbi, ne znači ništa, jer, svakako je veći autoritet na tom području su Franko Vidović, Mihael Zmajlović, Rajko Ostojić, čak i Domagoj Hajduković, samo ako mu avion ne bude kasnio.
On će svakako doći, ima neke obračune troškova za predati stranci.
Arsen Bauk će šutjeti koji puta se krnjavo nasmiješiti, doduše malo onako, bodulski, zlurado. Gordan Maras, neće znati kuda će s masnim rukama, umašćenih debelom slaninom kojom već dulje vrijeme maže dasku rečenom Mirandu, ne bi li se ovaj poskliznuo, a on uskočio na njegovo mjesto u nekakvom bezveznom saborskom odboru.
Mirando, sa neizlječivim talentom za pišanje u vjetar, drznuo se i predložio amandman na Zakon o doprinosima.
U tom amandmanu piše da poduzeća koja zapošljavaju radnike na određeno, moraju za njih plaćati sto posto veće doprinose.
Ako sretniku koji radi na određeno, poslodavac ne produži taj njegov mjesečni ugovor, poslodavac mu je dužan dati otpremninu u nekakvom postotku zadnje plaće.
Zastanimo na trenutak.
Danas su već vrlo rijetki sretnici koji rade na neodređeno, pa lijepo idu na posao, boli ih dupe za brige o budućnosti.
Sve je više poslodavaca koji jebu svoje zaposlene, doduše, bez kurca, pa im daju ugovore na određeno, od nekoliko dana pa do nekoliko mjeseci.
Pa ti zaposlenici nadrkano, dolaze na posao, jer ne znaju što ih čeka, hoće li ugovor biti produžen ili neće.
To što su oni samim time građani drugog reda, jer ne postoji banka koja bi nekome tko radi na određeno, dala nekakav kreditić, za kupit komad namještaja, ili ne daj bože riješit stambeno pitanje, naravno ne zanima nikoga.
Najmanje zanima Tanju Dalić posebnu savjetnicu SDP-ovog grobara Milana Bandića, prilježnog joj suradnika Ivu Jelušića, Gordana Marasa, Domagoja Hajdukovića. Franka Vidovića, Mihaela Zmajlovića, Rajka Ostojića.
Njih boli kurac za to.
Nije stranka da za to da bi se borila za prava običnih ljudi, nego da bi oni zadržali svoj status.
To su nekakve socijalističke fore, a socijaldemokrati se stide svojih korijena
Poput Cigana kada kaže „Ubijte mi oca, da se ne zna čiji sam“.
Dakle, Mirando predlaže amandman koji bi natjerao debele vlasnike firmi da svojim kobasičastim prstima izbroje svaki mjesec duplo doprinosa državi na račun toga što karaju svoje zaposlenike, ne dajući im ugovore o radu na neodređeno.
Upravo tako su problem ljudi zaposlenih na određeno dobrim djelom takvim načinom riješili u susjednoj nam Deželi.
Kako je došlo do toga da Mirando leti van poput kamena iz špičaste mokasinke Nikše Vukasa, isto ima veze sa karanjem, ali kao što znate, ja ne virim u ničiji krevet.
Ni prilježnim suradnicima.
Koliko sam čuo, i koliko se sjećam, klub zastupnika SDp-a nije imao nešto naročito protiv toga zakona koji bi istina, povećao opterećenje poslodavaca, ali bi strahovito olakšao i poboljšao položaj radnika. Osim naravno političkog dibidusa i antitalenta Gordana Marasa, koji je smatrao da poslodavce treba financijski stimulirati. Pogodak prstom u govno.
Sve je bilo ok dok se nije pojavila Tanja Dalić. Koja živi u jezivoj zabludi i misli da je ona sve naj.
Između ostaloga i najpametnija. Ma sve zna. To isto misli i Milan Bandić, najveći neprijatelj SDP-a pa ju je postavio za svoju posebnu savjetnicu, a ona je i dalje pri vrhu SDP-a. Za popizdit od komunističke pameti…
Od svih tih naj epiteta, jedini je argumentiran i ispravan da je ona najprilježnija suradnica SDP-ovog ekonomskog genija Ive Jelušića.
Kojega je uvjerila da je amandman za kurac.
Ona se u to razumije.
Da ne bi bilo zabune, mislio sam na Zakon o doprinosima.
Predsjedništvo SDP-a, pod utjecajem Marxa, Engelsa i Lenjina u jednoj osobi, skromno nazvanoj Ivo Jelušić, traži da se taj amandman povuče iz procedure, kako bi tusti vlasnici firmi mogli nekažnjeno karati svoje zaposlenike.
Mirando kaže da nema govora o povlačenju amandmana, ako se što treba povući, neka ga povuku za kurac.
I predsjedništvo i glavni odbor.
Nigdje nisam pročitao da je spominjao dotičnu drugaricu.
Nikako mu ne ide u prilog što se nije blagovremeno poškropio svetom vodicom, pa posuo pepelom i oprao svoje grijehe i pogana usta odrekavši se Mrskoga Zorana.
Koliko je to efikasno, mogao se ugledati na svoje dojučerašnje kolege ministre iz vlade Mrskog Nam Njega, Rajka, Siniše, Arsena i Borisa.
Koji će ga sutra šutnut ko pičku iz stranke.
Odma nakon toga će se kurtalisat i Mrskoga, ona baba u Črnomercu već struže nožicama od nestrpljenja da ga izbaci jer Zoka članarinu ne plaća.
Pa će onda brisat njegovo ima sa svih dokumenata, brisati će se sa Interneta kompromitirajuće slike na kojima se ljigavo smješe dok gledaju u njega.
Pa će vaše dijete, koje je jedva dobilo nekakav jadni posao, a koji će možda jednom i biti plaćen u nekakvom bijednom iznosu, svakih mjesec dana kenjati tanko, jer ne zna da li će mu ona konjina od gazde produžiti ugovor ili neće.
Ma znam, veselo društvo sa Iblera, koje će mirno hodati u polušpičastim mokasinkama sa brabonjcima na kožnim uzicama, model NV, ionako u Saboru ne mogu ništa.
Jer ih ne jebu ni pola posto.
Pa će proći zakon kako su ga zamislili oni koji su većina i Saucha sa njima.
Našoj djeci, a i mnogima od vas koji radite na određeno, ostti će kurac, a ne nada u boljitak.
A SDP ovim zastupnicima i članovima ponos na saznanje da su i oni zaslužni što vi i vaša djeca imate kurac.
A ne budućnost.
Ali, kamenčića u cipeli više biti neće…
A to je najvažnije, zar ne?
