Miroslav Škoro je čovjek opasnih namjera, a pjevač je. Što bi bilo da ima ozbiljno zanimanje?
Rekao sam da neću pisati danas.
Ali, ovo se mora napisati.
Političari, ali i oni koji žele bit političari, vole davat izjave za novine.
A iza njih stoji tzv. živi zid.
Podržavatelji, koji ozbiljno kimaju glavom na riječi koje ovaj izgovara.
Jučer se pojavio Miroslav Škoro, sa željom da ispravi neispravljivo.
U funkciji kontrole štete.
Iza njega stoji čovjek, ozbiljan mrgodan.
Nekakav je to funkcioner u Vukovaru.
Pažljivo sluša o čemu priča njegov idol.
Čovjek je mrgodan i strog.
A ispred njega gnoji i brbonja pjevač šlagera, zabavljač.
Čovjek nije uvijek nadrkani mrgud.
Postoje trenuci u kojim se zna bogovski dobo opustiti.
Uz glazbu koju voli, kada mu srce zaigra, kada se duša razgali.
Obuče odijelo, bijelu kravatu i pjevaj.
Pleši kolo.
Svom širinom svoje duše.
I taj je čovjek još jedan razlog zbog kojega ne vjerujem Miroslavu Škori.
Ne vjerujem mu ništa, jer, uvjeren sam da najgore stvari još nije ni izrekao.
Miroslav Škoro je čovjek opasnih namjera, iako je pjevač i zabavljač.
Što bi bilo tek da ima neko ozbiljno zanimanje?
