Liči li nam vlada na Dragačevski duhački orkestar?

Volite li matematiku? Ja jako!

Za vas ne znam, čak sam siguran da većina zazire od nje.

Dakle, ajmo malo računati.

Zadatak glasi.

Tročlana obitelj svakoga dana za svoje obroke potroši 20 dag mesa.

Po osobi.

Svaku nedjelju kupe tri kilograma mesa za tjedne potrebe. U ponedjeljak im u goste dođe Spectator, sa dva prijatelja, a oni su  poznati kao veliki ljubitelji mesnih obroka. Nećete ih odbit naravno jer su oni povlašteni, pa gosti su.

I svaki od njih pojede 40 dag mesa.

Potrebno je riješiti ovaj zadatak i odgovoriti na pitanja:

• Kolika je planirana dnevna potrošnja mesa po članu obitelji?

• Za koliko dana je bila planirana zaliha mesa, koji je zadnji dan koji bi ona pokrivala?

• Do kada će trajati nabavljena količina mesa nakon posjete Spectatora & Harača?

E sad… Neki od vas će znati izračunati, neki će znati izračunati, ali neće htjeti.

Neki od vas neće znati izračunati, pa se neće obazirati.

A neki neće ni pročitati zadatak nego me odmah poslati u tri pičke materine.

Ti će, naravno biti u većini.

Dakle, tročlana obitelj koja dnevno troši 60 dag mesa, planirala je na jelovniku imati dovoljno mesa do petka (5 dana), a u subotu bi bio lovački ručak, pojedi što nađeš, a u nedjelju bi se gostili kod punice, pa na povratku obitelj kupila meso za slijedeći tjedan.

Ali, radi posjete Spectratora & Harača, koji su u jednom danu pojeli 3 X 40 dag mesa = 1,2 kg mesa, a i obitelj je pojela svojh 60 dag mesa, u utorak su ušli sa zalihom od 1,2 kg mesa.

Po izračunu:

3 kg nabavljenog mesa – 1,8 kg pojedenog mesa = 1,2 kg mesa ostataje u frižideru

Dakle zaliha mesa dostaje do srijede, dva dana (2X60 dag=1,2 kg).

Za četvrtak i petak ostaje vam samo gladovanje.

Jer mesa nema!

Ako u zadatku riječ meso zamijenimo riječima izdvajanje u mirovinski fond, a riječi tročlana obitelj riječima korisnici mirovina stečenih radom,  a riječi Spectator & Harači riječima korisnici povlaštenih mirovina, što bi se desilo?

Naravno da bi prvi reagirali oni iz četvrte grupe koji odma šalju u pičku materinu brže nego što Doc Holliday povlači svoj kolt.

Prvi bi reagirali upravo zato jer oni tu računicu znaju odavno.

Tu grupu možemo nazvati, ha, recimo… kaj ja znam, Korisnici povlaštenih mirovina?

Mislim da vam sada počinje svitati, lampice se pale.

Pa ćete shvatiti da nakon što se namire  Korisnici povlaštenih mirovina, vama ostaje na jelovniku, da prostite samo kurac.

Prazan tanjur, a jesti morate.

Ili ne morate, jer je vama najdraže biti dobar domaćin, namiriti goste, a vi možete i ne jesti.

Ako je tome tako, nakon nekog vremena počet će vam se oko tjelesnih otvora loviti paučina, da bi na kraju krepali.

Ponosni i sretni jer ste nahranili druge, a da ste sami uz to gladovali.

To bi bilo i uredu, samo, nekak ja ipak vjerujem da postoji samo jedan život, kojeg ste vrlo uspješno spičkali na hranjenje drugih, a vis te tesali svoju liniju.

Naravno da je matematika kud i kamo složenija, pa da bi Spectator & Harači mogli bogovski jesti o trošku pristojne obitelji, država je odlučila produžiti agoniju ovih pristojnih, time da im je produžila radni vijek do 67 godine.

Da što dulje kupuju meso, kako bi ekipa koja voli meso dobro i kvalitetno jesti.

Bilo bi jako neozbiljno tvrditi da je ova jednostavna matematika uzdrmala ministra Medveda u toj mjeri da je završio na montaži stenta.

Jer ministar Medved savršeno zna tu matematiku, možda čak i bolje od mene.

Jer je ovaj prijedlog koji ovih dana  diže tlak vlasnicima i  redovitim primateljima povlaštenih mirovina, nekada bio i životan, mirovine su isplaćivane tako da je nazovimo to, borački dio povlaštenih mirovina bio isplaćivan iz proračuna.

Pa je bilo manje love u državnoj kasi za kupovat nove limuzine svake dvije godine, nije dostajalo niti za nekoliko tona lososa.

Nije dostajalo za milione beskorisnih stvari, običnom čovjeku neshvatljivih, na koje se pička državni proračun.

Pa su se lukavi HDZ-ovci, u namjeri da se nipošto ne zamjere svojem najvjernijem glasačkom tijelu (primateljima povlaštenih mirovina), dosjetili da bi mirovine ljudima koji su radili nekoliko godina, pa bili u ratu nekoliko godina, mogli plaćati upravo mi koji smo ili ćemo morati raditi puni staž.

Iz naših mirovina, ionako katastrofalno i sramotno niskih.

Gledam onog smiješnog i smotanog aparatčika, koji se odaziva na ministar Pavić.

Kojeg jadnog svi napadaju, traže da da ostavku, jer je, kako je rekao šefu opozicije ni malo uvaženi saborski zastupnik Saucha – Obična truba.

Ja uopće ne mislim da taj Trubač sa Trga žrtava fašizma treba dati ostavku.

Katastrofalno loš svirač u katastrofalno lošem trubačkom sastavu.

Što dobivamo da ode ministar koji nije trebao ni postati ministrom?

Ništa, jer su u sadašnjoj Vladi RH takvi svi, osim, naravno po mom osobnom mišljenju, financ ministra Marića.

Kakva je razlika između ministra Pavića ili bilo kojeg drugog ministra u vladi Andreja Plenkovića?

Skoro pa i nikakva, jedan je mala truba, drugi velika truba, treći alt truba a četvrti bas truba.

Truba do trube.

Pa nam vlada liči na Dragačevski trubački orkestar.

A sastanci liče na Dragačevski trubački sabor.

I kada bi jedna truba izostala, skoro da se ni vidjelo ne bi.

Jednostavno je rješenje, prestati slušati takvu glazbu.

Kurtalisati se trubača.

Začudno je da čovjek koji je u Saboru prozvao šefa opozicije da je truba, a i sam je dugo bio na samom vrhu njegove stranke, nije primijetio da je vlada koju svojski podržava običan Dragačevski trubački orkestar.

U njihovoj glazbi on uživa.

I boli ga kurac.

U glazbi koju svira Dragačevski trubački orkestar,  nesputano uživaju i Bandićevi žetončići, punom dušom.

I boli ih kurac, iako su u Sabor ušli jer ne slušaju Dragačevski trubački orkestar!

I sto tako i ostala moralna klatež.

Koja razmišlja samo kako bi zavukla ruku u moj džep.

Sve ovo što sam pisao uopće ne bi smjelo biti predmet politike.

Nego stvar morala, društvenog poštenja i samopoštovanja.

Prijedlog o razdvajanju mirovina kojeg je neki dan iznio predsjednik Demokrata dr. Mirando Mrsić izazvao je buru različitih reakcija.

A mijenjala bi se samo struktura izvora, financiranja povlaštenih mirovina.

Nikako ne visina.

Mirovine bi ostale iste!

Zašto?

P odgovor vam je na početku!

Jedni misle da ih se to ne tiče.

To su takozvani glupani. Oni su u većini!

Drugi su sigurni da ih se to tiče.

Oni šute jer se boje.

Treći savršeno sve znaju, ali love one prve na galamu i strah.

I neka tako potraje!

Obitelj koja hrani Spectatora & Harače po logici stvari će izumrijeti, jer će biti bez hrane.

Onda će nastati kanibalizam. Pa će se Spectator & Harači početi sami žderati međusobno.

Nastati će kanibalizam.

Da mi je kupit kokice i lijepo zavaljen gledati taj dan…

S zluradošću!

PS: Poštovani čitatelji, ja nikada nisam volio nametati svoje političke stavove nikome. I

sami ste svjedoci da su u mojim člancima bili obrađivani, na kritički način i lijevi i desni i srednji.

Pitanje razdvajanja mirovina stečenih radom od povlaštenih mirovina je pitanje pristojnosti, civilizacijsko pitanje.

Nikako političko, premda se to pokušava tako prikazati.

Dijelite ovaj članak, Facebookom, Twitterom Whatsappom, Viberom, da bi ljudi znali o čemu se radi.

Građani moraju biti svjesni da će vrlo brzo mirovinski fondovi presahnuti, a onda više mirovna neće biti.

Hvala,

Spectator