Često sam sretao Jugoviće i Hrvate koji su godinama, desetljećima živjeli negdje u Amerikama, pa se godinama ili desetljećima nisu vraćali u stari kraj. Vani su radili poslove koje su im ponuđeni, prema svom znanju, bili rudari, pružni radnici, ljevači u željezarama, radnici na građevini. Danima na poslu, umorni dolayili kući, prespavali pa na posao. I tako desetljećima. Poznajem pet šest ljudi koji u nekoliko desetljeća boravka u Americi nisu naučili niti riječ engleskog osim OK. Jer im nije trebao jezik, samo čvornovate ruke, čvrsti mišići. U njihovom poimanju stvarnost, stari kraj je ostao onakav kakvog su ostavili kad su natjerani siromaštvom i neimaštinom ostavili odlaskom s Glavnog kolodovra ili sa splitske rive.
Jedan je nakon pola stoljeća, pred desetak godina, pred okupljenom rodbinom trijumfalno otvorio kufer i iz njega izvadio petrolejku, šteriku. Neće više njegova familja živjeti u mraku, OK?
Ljudi su izgubili bilo kakav dodir s realnošću ovdje. Nakon nekoliko desetljeća boravka u rudnicima, čeličanama, grbljenja po dokovima, gradnje pruga po bespućima Srednjeg Zapada.
[blockquote align=”center” author=”Tomislav Sokol (HDZ) zastupnik u EU parlamentu”]HDZ ima nikakav stupanj tolerancije za korupciju za razliku od SDP-a[/blockquote]
Čitam, nekakav gastarbajter, pred dvije godine odseljen u Bruxelles, na posao dobro plaćen, ne znam koliko, ali da je i deset EUR-a, bilo bi previše, uz sve moguće povlastice koje spadaju u posao zastupnika u Europarlamentu, u potpunosti izgubio osjećaj za realnost. Tomislav Sokol, doktor s diplomom Katoličkog sveučilišta, pravnik, odvjetnik, poznat po tome da je prisegao za saborskog zastupnika kao zamjena za Jasena Mesića, a da je pri tome bio pomoćnik ministra znanosti i tehnologije zadužen samo za crkvenjačke poslove. Pravnik, doktor prava, političar, nije znao da nemreš biti pomoćnik ministra i saborski zastupnik istovremeno. Što govori dovoljno o vjerodostojnosti njegovog stečenog znanja.
Ali i poštenja.
Vrlo rano, radi se o tipu koji ima sada četrdeset godina, proglašen je jastrebom HDZ-a. Svakako je takvu čast u organizaciji osuđenoj za teški kriminal teško zaslužiti. Za to je svakako najpotrebnije imati dobar želudac i đon obraz, a nikako savjest.
Njegova izjava:
HDZ ima nikakav stupanj tolerancije za korupciju za razliku od SDP-a, svakako je vrhunac nemorala, bezobraštine i bahatosti, karakteristične za velemože HDZ-a. Izjava dana u vrijeme kad brojni HDZ-ovi ministri tanko kenjaju očekujući kaznene progone. To je taj Novi HDZ. Valjda je to završna faza. Kulminacija. Svršavanje. The end.
Evo, nakon samo dvije godine boravka i šuljanja po hodnicima EU parlamenta, oglasio se gastarbajter, komentirajući zbivanja u Hrvatskoj, koju predstavlja u Europskom parlamentu. Očiglednu, najblaže rečeno malverzaciju sa stanom Frke Petešića, radi koje bi u bilo kojoj zemlji članici te EU podnesla cijela vlada ostavku, a kod nas je afera završena efektnim The end, rečeni moljac iz parlamenta pojašnjava onima koji ne znaju što znači The end, riječima: Tu je sve potpuno čisto. To je tema koja je nametnuta medijima ni iz čega.
Proširena definicija pojma The end.
Pa je pridodao:
[blockquote align=”none” author=”Tomislav Sokol (HDZ), zastupnik u EU parlamentu”]To što se radi Frki Petešiću, jednom časnom hrvatskom domoljubu, koji se početkom 90-ih u Francuskoj borio i lobirao za francusko priznanje Hrvatske jest sramotno. Ako netko smatra da je počinjeno kazneno djelo i da je nešto protuzakonito, neka o tome ne govori pred medijima i time ne manipulira već neka prijavi nadležnim institucijama pa ćemo vidjeti.[/blockquote]
Znam te puško kad si pištolj bila. Tu sam te čekao. Ne bi da se o očiglednom kriminalu piše po medijima, nego da to ispituju nekakve nadležne institucije. Koje imaju vid poput slijepca. Iste institucije nisu nakon dvije godine izvida mogle shvatiti kriminal kojeg je EU tužiteljica shvatila u mjesec dana.
To bi njima pasalo, da se o evidentnom kriminalu ne piše, nego da se sve povjeri DORH-u, koji će po običaju stvar razvodniti, ispljunuti kao da se ništa desilo nije. Ili naprosto sve skupa zakopati duboko u zemlju.
U zemlju koju je Frka Petešić branio u Pariškoj bojni po bistroima Montmartrea dok se ovdje krv prolijevala, da bi takvi poput Frke i ovog jastreba zlatnom žlicom jeli.
