Volim one budale koje su sigurne da je svijet počeo njihovom pojavom. Jedan od takvih je izvjesni Marko Marušić, izabran za župana umjesto meni odmah da kažem, vrlo antisimpatičnog Damira Bajsa. Povremeno bacim oko, da vidim što se tamo događa, premda i nemam kaj puno očekivati, obzirom da je po mom vrijednosnom sudu Bjelovar jedan od najzatucanijih gradova, tako napretka neće biti još dvjestotinjak godina. Možda čak ne ni samo u Hrvatskoj. Grad koji se nikada neće odvojiti od stigme primitivizma kakav je vladao u vrijeme Vojne krajine, kad je Bjelovar bio predziđe kršćanstva.
Kad mi netko spomene Bjelovar, prve asocijacije su mi Partizan Bjelovar i Hrvoje Horvat, Bajaga, Đurđa Adlešič, Gordan Jandroković i ustrčali Dario Hrebak kako iz izolacije juri podržati Plenkovićevu vlast.
Sve skupa, da nema Partizana&Horvata, a i Bajage, dovoljno da mi se podigne želudac. I nakon dvadeset godina nikako ne mogu istisnuti ružnu sliku Džurdže u gadnim samostojećim čarapama s ružnim uzorkom. Toliko o njenom političkom djelovanju. Na prošlim izborima u Bjelovarsko bilogorskoj županiji meni antisimpatičnog Bajsa pobijedio je nekakav HDZ potrčko Marko Marušić, sjećam ga se malo iz kampanje, ništa taj nije znao, ali je poprilično dobro vrijeđao sve one koji ne misle poput onih koji mu pišu govore i određuju što će reći. Ne znam zakaj, pošto ja volim razmišljati u slikama, mene taj Marušić strahovito podsjeća na Baneta Filipovića, još jednu mladu nadu Zločinačke. Još se oni moraju naradit da bi došli blizu vrha. To vam je ko da su tek na nivou provaljivanja u lokalne kioske. Uče posao. Pa će i oni biti veliki. Ali potencijala imaju.
Lukavi Pemci, znali su gdje je pipa. Od Bajsa su izmuzli koliko su mogli, ne libeći se cicati i to obilno i Bandićevu sisu, da bi onda našli novo vime. U dupetu HDZ-a.
Jučer je održana Skupština BBŽ, pa sam malo pratio što o tome piše Bjelovar.info, portal koji je po mojoj prosudbi svakako najozbiljniji portal u tom dijelu države.
Pa gledam što zastupnici u aktualcu pitaju župana, koji pojma ni o čemu nema, ne zna niti jedan odgovor, osim na naručena pitanja koja mu postavljaju njegovi igrači. Ali za to savršeno vrijeđa. seljački spominje poklapanje ušima i omalovažava, misleći valjda da ljudi ne znaju da je on ipak samo član zločinačke organizacije.
Ali tamo u tom kraju takve vole.
Doduše, još je nisko rangiran, ali vrijeme je pred njime.
A Veliki Vođa je svakoga dana sve bahatiji, a mlađahni Marko, vidimo, brzo uči.
