Prije nekoliko dana pisao sam o skandaloznom ponašanju sudionika, od voditelja do gosta emisije “Dobar dan Hrvatska”, napose o blesastom povlađivanju i cereaknju voditeljice dok je držala kraj glave knjigu ovog bespriznornog “kolege istraživača” Igora Vukića, koji negira zločine u Jasenovcu.
Nakon toga, na opću halabuku javnosti, vodstvo Katedrale zloduha se ogradilo od te emisije. Podiglo je ogradu. Podiglo je ogradu od žilet žice, toliko mile nama Hrvatima, svakim danom sve više. Ili je to samo ograda od bodljikave žice sa ograde jednog tužnog mjesta uz Savu, na nekoliiko kilometara udaljenog od Novske???
Nije mi namjera komentirati više o tome, jer je gadljivo,svinjski i nemoralno. Međutim, danas je objavljeno pismo voditeljice povodom toga nemilog događaja.
Pismo prenosim u cijelosti:
Ovo nije stav HRT-a.
Iznosim stav kao Marina Medved Pulić, slobodna građanka Republike Hrvatske.
Kolegama novinarima, vodstvu kuće, svima koje sam svojim nastupom povrijedila i/ili razočarala:
Kriva sam. U emisiji Dobar dan Hrvatska emitiranoj 30. svibnja 2018. nijednom se nisam ogradila od stajališta Igora Vukića koji je predstavljao svoju knjigu “RADNI LOGOR JASENOVAC”. Čak sam i konstatirala kako je pravo zadovoljstvo slušati s kakvim žarom govori. Ispričavam se svima koje sam tim činom povrijedila, ali i žalim što čovjek takvoga žara ima uvjerenja suprotna mojima.
Većina onih, s kojma dijelim uvjerenja, nemaju taj žar. Šute. Katkad objave status na “facebook-u”, članak na nekom od portala potpisan inicijalima ili samo ogovaraju po hodnicima.
Razumijem naknadno ograđivanje vodstva HRT-a, no bilo bi mi daleko draže da su se ogradili prije “sporne” emisije, jer su za gostovanja znali!!!
“Istanbulska konvencija”, “Beogradska arhivska građa”, “Kurikularna reforma”, redovita rubrika “Skener” svakoga petka u emisiji Dobro jutro Hrvatska”…goste, teme, uvjerenje i žar s kojima im pristupa kolegica Karolina Vidović Krišto, sve se to zna. Unaprijed. Ne samo glavni urednici programa i kanala HTV-a, većina kolega iz moje matične televizijske kuće, nego i dio kolega iz drugih medija. Znali su za to i prije nego li je emitirano.
Naime, na HRT-u imamo računalni program u kojem kolege mogu provjeriti sadržaj pojedine emisije. Neki od njih rado ga dojave i kolegama iz drugih medija.
Većina njih nemaju žar to spriječiti. Ili to ne čine dovoljno glasno. Ili jednostavno nemaju snage.
U nekima od ranije navedenih tema sam sudjelovala i reagirala. Ali i to su, dio onih s kojima “na papiru” dijelim uvjerenja, izvukli iz konteksta i odveli u smjeru suprotnom od onog što nazivamo objektivnim i nepristranim informiranjem javnosti.
Kaže da nije uređivala emisiju
U emisiji koju nisam uređivala, nisam birala ni gosta ni knjigu koja se predstavljala. 30. svibnja 2018. bila sam voditeljica prema rasporedu za taj dan i postupila kao u predstavljanju bilo koje druge knjige, autora i tematike.
Mogla sam reagirati kažete?
I jesam. Svojim nereagiranjem na izjave gosta.
Zašto baš sad i zašto kod ovog gosta?
Zato što je ovo bila kap koja je prelila moju čašu. Zato jer gostovanje nije bilo urednički postavljeno kao panel diskusija. Zato što emisija Dobar dan Hrvatska, u krajnjem slučaju, i nije tako zamišljena. Zato jer nije bilo druge strane. I zato što je Igor Vukić predstavljao knjigu prepričavajući njezin sadržaj vodeći se podacima koje je istraživao. Daje za njih, kako je kazao, “ruku u vatru”. Razgovarao je i sa svjedocima.
Ja nisam. Niti vidjela te podatke niti razgovarala sa svjedocima.
Zločin je uvijek zločin, složit ćemo se. Zašto se onda nisam ustala i otišla iz studija?
Pa pomalo sam se umorila. Od svega ranije navedenoga.
I što sam doznala?
Da šutnja može biti glasna.
Sad su valjda svi shvatili što se događa.
I što većina čini da to spriječi?
Pišu mrziteljske članke ili se, kao što je to moja matična kuća učinila, naknadno ograđuje.
Ako ništa drugo, barem je netko otvorio oči. Pitanje je što će učiniti (osim dosad navedenog).
A ja? Spremna sam na sve. Osude kolega, javnosti, narušeni ugled, otkaz. Baš sve.
Socijalno sam osviješteni domoljub. Zalažem se za ljudska prava i slobode. Borim za obespravljene. Osuđujem svaki zločin.
Pokazala sam to i dokazala, samo u posljednje tri godine, nebrojeno puta u emisijama “Vita jela, zelen bor”, “Imam problem” i “Dobro jutro Hrvatska”. Ako ste gledali, uvjerili ste se i da nisam šutljiva i da se ne bojim tzv. tabu tema. Samo što sam, za razliku od “spornih emisija”, u istraživanju, uređivanju, izboru gostiju ovih emisija i sudjelovala.
Pa ipak, moja aktivnost u rješavanju svakodnevnih i egzistencijalnih problema običnog čovjeka, malobrojnim je kolegama bila u središtu pozornosti.
S obzirom na to što ste sve objavili o meni ovih dana, molim vas da objavite i ovo pismo, da mi sin, jednom kad odraste, ne čita samo kako sam “podržavala zločine”, nego
bude ponosan na svoju mamu jer je godinama činila ono što je mogla, barem pokušala, da on odrasta slobodno i bez straha.
Svi koji su pogledali televizijsku seriju “Sluškinjina priča”, razumijet će kad kažem da ne želim da moja zemlja postane Gilead.
Hvala!
S poštovanjem,
Marina Medved Pulić!
Ovo je moja priča, a ja nisam ničija Sluškinja