Okrunilo ga
Evo ga. Okrunjen je kralj. Charles III. Kako ga neki naši mediji, oni koji papu nazivaju Frane, krste Karlo III. Po hrvatski. Valjda zato jerbo mi Hrvati nemamo kralja. Stavilo mu pred sam kraj života krunu na glavu. I ušesa.
Mi imamo faraona. Andreja Anemičnoga I.
Nemamo piramide, ali imamo Potemkinova sela.
A na fasadama su narisane piramide. I to se računa, kaj ne?
Nisam gledao, jerbo sam se baktao sa servisiranjem kosilice, trimera, motorke. Turirao u dvorištu toliko da su ljudi pomislili da je repriza Prvog maja, kad ih ujutro probudi glasan prdež nekoliko smiješnih motorina s kojih lokalni mangupi odšarafe auspuhe.
Hrvatsku je posve primjereno, na krunidbi predstavljao Gordan Grlić Radman. Nek cijeli svijet vidi tko smo. Bilo je tu nekih problema, ali mu je objašnjena procedura.
Danas su objašnjavali Grliću Radmanu protokol na krunidbi.
I rekli mu da ne treba nositi sa sobom svoju krunu, jer je bio siguran da će je i on morati staviti u trenutku krunidbe.
Pa će kruna ostati ovđekarce. pic.twitter.com/hsUfhn1uQk— Spectator (@SpectatorHR) May 5, 2023
Ulazio sam u kuću, onako, otpiti piva i baciti pogled.
Ušesa
U jednom trenutku bilo me strah da će vremešni Šarlo Akrobata III, posrnuti pod teretom krune i silnih dragulja kaj su nakeljili na nju. Ili barem, da će mu ona ogromna kruna, koja izgleda kao nekad hauba kod tete frizerke Micike iz salona Kod Micike, pasti do brade.
Ali priroda se već od rođenja pobrinula da se to ne desi. Obradila je Šarlmišela velikim ušesima koja služe da kruna se spuzne dolje. Sve se mislim, mogo bi ondak i naš ministar pravosuđa postati kraljem i nositi krunu.
Preduvjete dakle, za monarhiju imamo. Ivan Pravedni. Dobro zvuči, kaj ne?
To je taj kraljevski, profinjeni kroj glave. Bumo rekli, aristokratski, Karlosov i Ivanov.
Nakon pola stoljeća čekanja, ući će danas kao princ u Westminstersku opatiju, izaći će kao kralj, uzjahati devu i pompozno otići.
— Spectator (@SpectatorHR) May 6, 2023
Na krunidbu nije išao naš Debeli precednik. Jerbo se, kažu, pokvario avion. Baš kad se on trebo ukrcat, crko mu cinculator na gefufni. I kaj sad?
A nema rezervnog cinculatora.
Onda nejde. Jer…
Zagreb je zadnja vukojebina na svijetu, bez erodroma, pa se nemere ukrcat na avion, pa malo manje od dva sata do Londre. Nema ni vlastitu aviokompaniju. Nema ni vlakova, ni autoputeva u ovoj vukojebini, da se ode recimo do Ljubljane ili Graza, koji imaju aerodrom. I avione.
Imaju i nacionalnu aviokompaniju. Možda se Debeli precednik prestrašio da ne buju u havijon na redovnoj liniji, u poslovnu klasu uspjeli strpati šešir od gospoje Sanje. Jerbo vidio sam da tamo babci hodaju sa šeširima ko traktorsko kolo, zadnje naravno, a u to ubodu još pola Botaničkog vrta. Ili nekakvo perje.
A ti ćeš u vazduhoplov ući s traktorskim kolom na glavi? Zadnjim. Putnici sjede stisnuti u sjedalima, čekaju polijetanje i ulazi gospođa Prva dama s traktorskom gumom na glavi. Unose je horizontalno, jerbo su avionska vrata preuska. Pa sjedne na štokrlić na sredini, u onaj prolaz, da šešir može stati, dodirujući stijenke aviona s obje strane. A iz žbunja na glavi izlete dva mala vrapčića koji su se tko zna kada uvukli u šipražje na obodu šešira Prve dame.
A putnici platili karte. Da dođu do Londona. Onako fino, prvo odgledaju na polijetanju nijemi film stevke koja im pokazuje da moraju imati masku na čubama u trenutku kad avion u strmopizdu opali u ledinu, a maska će se spustiti iz stropa. Problem nastaje tek ako nemaju maske. I avijon opali u ledinu, a oni bez maske. Ondak su najebali.
Pa onda stjuardesa mitraljeski brzo pita kava/čaj, kava/čaj. Posrču tu vodicu i evo, već počinje slijetanje.
Nisu oni platili da vrapci iz žbunja na šeširu na glavi Prve dame letaju po kabini i seredu po njima. Pa dođu u Londru zasrani od glave do pete.
I zato, evo, naš predsjednik, koji je poznat kao ljubak, pristojan i pažljiv čovjek, nije išao u London, predstavljati Hrvate.
Predstavljati državu kojoj je predsjednik. Izabrani predsjednik.
A koji u nekim trenucima mora i govno zagrist, jerbo, nije cijeli mandat samo janjetina i pašticada u Oštariji Viđakovi.
Kao danas.
