Rekao sam da neću pisati danas.
Ali, ovo se mora napisati.
Političari, ali i oni koji žele bit političari, vole davat izjave za novine.
A iza njih stoji tzv. živi zid.
Podržavatelji, koji ozbiljno kimaju glavom na riječi koje ovaj izgovara.
Jučer se pojavio Miroslav Škoro, sa željom da ispravi neispravljivo.
U funkciji kontrole štete.
Iza njega stoji čovjek, ozbiljan mrgodan.
Nekakav je to funkcioner u Vukovaru.
Pažljivo sluša o čemu priča njegov idol.
Čovjek je mrgodan i strog.
A ispred njega gnoji i brbonja pjevač šlagera, zabavljač.
Čovjek nije uvijek nadrkani mrgud.
Postoje trenuci u kojim se zna bogovski dobo opustiti.
Uz glazbu koju voli, kada mu srce zaigra, kada se duša razgali.
Obuče odijelo, bijelu kravatu i pjevaj.
Pleši kolo.
Svom širinom svoje duše.
I taj je čovjek još jedan razlog zbog kojega ne vjerujem Miroslavu Škori.
Ne vjerujem mu ništa, jer, uvjeren sam da najgore stvari još nije ni izrekao.
Njegovo vrijeme kreiranja i širenja zla tek dolazi. Perspektivan mladić!
Miroslav Škoro je čovjek opasnih namjera, iako je pjevač i zabavljač.
Što bi bilo tek da ima neko ozbiljno zanimanje?
