Vukovar.
Ne znam, kad god dođem, uvijek je kišno i sumorno, kao što je bilo onih dana.
Danas su se sjatili sljednici onih koji su Vukovar, ako ne izdali, onda barem žrtvovali.
Da bi odali počast, guranjem pred kamere da se vidi kako su tužni.
Rukama natrljanih lukom, brišu oči, a suza suzu stiže.
A kamere zuje, aparati škljocaju,
Lukac je jak, jebem li mu majku, ali, se isplati trpit, za sliku ganutosti nad sudbinom poginulih, nestalih, obogaljenih.
A budale koje žive u gradu, nekad superbogatom, jednom od najbogatijih gradova Jugoslavije, a sada jedva spajaju kraj s krajem, sa štovanjem i zahvalnošću ih gledaju.
Jer su došli prolit suzu nad sudbinom grada.
Kojeg su oni upropastili i sjebali.
Sjebali su ga i stanovnici, koji se nisu nikad tu klatež sjetili jednostavno poslati u kurac.
Zabraniti im preseravanje pred kamerama jednom u godinu dana. U njihovom gradu.
Cirkusirat i od njihove tuge pravit komediju.
Nikad se ni jedan od tih stanovnika Vukovara nije sjetio i rekao, komemoracija je naša privatna stvar.Kao što je naša bol privatna stvar, a kolona sjećanja je samo i isključivo za rodbinu poginulih branitelja. Nikoga više. Ni prijatelja, ma nikoga više.
Jer su sjecikese koji bi živjeli od nerada.
Jer da im se radi, radili bi kao što su radili njihove majke i očevi koji su bili sagradili bogati Vukovar.
Grad je tamo, ali ne živi.
U gradu živi i uspijeva samo mržnja.
Svi se na komemoraciji cerekaju, jedino onaj Mini Starčić vanjskih poslova napaljeno gleda Kolindu. Baš je bilo smiješno!
Nurnberg je bio sravnjen sa zemljom, Dresden 1945. nije postojao, Berlin je mjesec dana bez prestanka tuklo 9.000 topova i haubica, izbacujući 500.000 projektila svakih pola sata.
A 1970, kada sam bio u tim gradovima, dvadeset i pet godina nakon rata, život je u njima bujao.
Njihovi gradovi obnovljeni su radom, ciglom, betonom, čelikom i staklom, a Vukovar se obnavlja domoljubljem, mržnjom, neradom.
Gledao sam danas fotografije, svih devet, ljudi koji su bili tamo izrazit svoju tugu, pred kamerama.
A pogledajte im lica, kada ih kamere snime neopazice!
Sve u svemu, nakon gledanja slika shvatit ćete da im je dan bio lijep.
Zajebancija dobra.
A i popilo se i pojelo nešta, zar ne?
I svi zadovoljni. A mržnja ostaje i dalje!
A na godinu će biti praznik! Ko će pjevat?
Pošto će bit kil pečenoga?
ljudi koji su bili tamo izrazit svoju tugu, pred kamerama.
A pogledajte im lica, kada ih kamere snime neopazice!
Sve u svemu, nakon gledanja slika shvatit ćete da im je dan bio lijep.
Zajebancija dobra.
A i popilo se i pojelo nešta, zar ne?
I svi zadovoljni. A mržnja ostaje i dalje!
