Krvava bajka
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom balkanu,
umrla je muÄeniÄkom smrÄu
Äeta Äaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili roÄeni
isti su im tekli ĆĄkolski dani,
na iste sveÄanosti
zajedno su voÄeni,
od istih bolesti svi bolovali,
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je muÄeniÄkom smrÄu
Äeta Äaka
u jednom danu.
A pedeset i pet minuta
prije smrtnog trena
sjedila je u ÄaÄkoj klupi
Äeta malena
i iste zadatke teĆĄke
rjeĆĄavala: koliko moĆŸe
putnik ako ide pjeĆĄkeâŠ
i tako redom.
Misli su im bile pune
istih brojki
i po svescima u ĆĄkolskoj torbi
besmisleno leĆŸalo bezbroj
petica i dvojki.
PregrĆĄt istih snova
i istih tajni
rodoljubnih i ljubavnih
stiskalo se u dnu dĆŸepova.
I Äinilo se svakom
da Äe dugo,
da Äe vrlo dugo
trÄati ispod svoda plavog
dok sve zadatke na svijetu
ne porjeĆĄava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je muÄeniÄkom smrÄu
Äeta Äaka
u istom danu.
DjeÄaka redovi cijeli
uzeli su se za ruke
i sa ĆĄkolskog zadnjeg sata
na strijeljanje poĆĄli mirno,
kao da smrt nije niĆĄta.
Drugova redovi cijeli
istog Äasa se uznijeli
do vjeÄnog boraviĆĄta.
Toga dana ratne 41., 21.listopada, Nijemci su strijeljali 2.800 ljudi, od toga 144 Äaka kragujevaÄke gimnazije, najstarije na Balkanu.
Strijeljali tek tako.
Spomenik na Ć umaricama, rad Miodraga ĆœivkoviÄa iz 1963. stoji joĆĄ i danas.
Nedirnut!