Baš sam nekako, sretan.
Dan i nije bio neki.
Onako, kava, pa kava, pa onda opet kava.
Sve dok nisam proletio portalima.
Pa ugledao radosnu vijest.
Srce mi je zaigralo, u glavi zatrubile fanfare, zapucale mačkule.
Uzviknuo sam sretno.
Jer eto, piše, da je Miho Obradović dobro, a i ženi mu nije loše!
Kakvo li sam samo olakšanje doživio. Ushićen.
Srce mi je htjelo iskočit iz prsa junačkih. Jer su Miho i hanuma mu, dobro, sretni i beričetni.
Nakon što su na svadi popušili koronu.
Na svojoj svadbi.
Evo, jadni Miho, šef dubrovačkog HNS-a, odlučio se ženiti.
Pred dva tjedna.
Dubrovnikom se pronijela priča da se ograničenje održavanja pirova iznad 50 ljudi, odgađalo upravo zato jer se čekalo da se dragi Miho oženi, a nakon toga će početi ograničenje.
Danima i mjesecima palamudi se po televiziji, novinama, radiju, da bi se javna okupljanja trebala smanjit.
A našeg dragog Miha, političara, gradskog vijećnika Dubrovnika, odgovornog, kako i doliči HNS-ovcu, samo sebi, boli kurac za mala okupljanja.
To je za sitnu raju i klatež.
Nije za obitelj Tahi.
Jer oni nisu kmetovi, oni mogu radit što im je od volje. Oni su gospari.
Na svadbi, koja je postala rasadnik korona virusa, je bilo 200 gostiju.
Ali ne valja brinut, dobri i dragi, nadasve odgovorni nam Miho ali i hanuma su dobro, pa će im samoizolacija dobro poslužit za medeno mjesečarenje.
Miho, osim što je vrlo odgovoran političar, gradski vijećnik u Gradu koji je pretrpio velike štete radi korone, je i ugostitelj, a i ugostiteljstvo u Hrvatskoj je na koljenima, isto tako radi te korone.
Protiv koje se Miho bori upravo ignoriranjem iste.
Jer se budale i kmetovi pridržavaju pravila ponašanja, ne plaze po birtijama ako baš ne moraju, ne putuju ako baš ne moraju.
Miho a i onaj tulipan iz Požege, koji je, zamislite, šef stožera cijele jedne županije, a ima koronu, kojem je je dosadilo biti u kući, pa je kosio travu na ulici, ne mareći za sigurnost drugih, imaju samo jednu manu.
U njih je, vidi se vrlo veliki talent.
Mana im je što nisu imali sreće pa postat, ne znam, gradonačelnici Knina, pa državni tajnici.
Jer, potencijala imaju.
Ali sreće nemaju.
Jer, Hrvatskom upravljaju upravo takvi.
Prazne glave, a talentirani za svinjarije.
