Pjev s Otoka Sirena
Kada je na svom putovanju Odisej krenuo s otoka Eya, bio je upozoren na opasnost koja ga čeka kraj otoka Sirena. Sirene su očaravale putnike namjernike svojim opojnim pjevom, a oni bi ostali zauvijek u njihovoj vlasti. Dosjetljivi Odisej naredio je svojim suputnicima da začepe uši voskom, a sebe je vezao za jarbol.
Postoje zadaci koji zvuče slatko. Primamljivo. Poput zova i zavodljivog smiješka zamamne žene. Poput pjesme sirena koja se čuje s otoka Sirena.
Ali, samo na prvu. Poput djeteta koje očima poput ovećeg kotača gleda kolače u slastičarnici, da bi kod drugog kolača reklo Tata, ja više ne mogu, ajde ti.
Branku Bačiću, donedavnom čuvaru HDZ-ovog Bunara Budala iz kojeg su neprekidno vađeni novi besprizornici, pala je sjekira.
Pitanje je, je li Branku bačiću pala u med. Ili u drek. Ili će ipak pasti na vrat dugogodišnje političke karijere Branka Bačića.
Godina isporuke
Trgovinom s Dodikom koji je osigurao dozvolu BiH da se most napravi, ulaskom u Schengen uz pomoć banaka, na uštrb franačkih štediša, nasilnim ulaskom u EU zonu, ostvareni su ciljevi Andreja Plenkovića, koji pogledom u ogledalo u odrazu vidi Aleksandra Makedonskog. Najvećeg među najvećima. Okružen političkim patuljcima, poput Gulivera Liliputancima, Andrej je shvatio da je on božanstvo. Pravi Bog. Poput Zeusa, ili Ra.
Andrej The Bog.
Svi su zadaci ispunjeni, osim te proklete Banije i te jebene obnove, koja ni dirnuta nije, a radi koje je ostao bez dva ministra. A samo dvije godine su prošle od potresa. Pa što bi ljudi htjeli?
Shvaćaju li oni da je porastao indeks po Fitchu na BBB+? Shvaćaju li oni što to znači za njegovu karijeru u EU? Kakve tričarije, ta Banija, ta inflacija, taj porast cijena?
Pa nije to život. Život je Fitch. Život je ponosno hodanje hodnicima Bruxellesa dok ti se svi miču i klanjaju, da ne bi onako ponosito uspravni bacili sjenu na tebe.
Kušnja
Eu je odobrila bespovratnu pomoć od milijardu EUR-a, strogo ih namijenila obnovi Zagreba i Banije. Za Zagreb je namijenjeno 683 miliona EUR-a, a za Baniju 319 miliona EUR-a. Neutrošen novac trebalo je vratiti prošle godine, početkom srpnja.
Već početkom prošle godine vidjelo se da nesposobni i prtljavi lažljivec, ministar Horvat obnoviti neće ništa, pa je pred godinu dana izmoljen rok produljenja od godinu dana. EU je odobrila taj rok.
Mučno mi je pisati što je o tome tada 17.02.2022, napisano na stranicama Vlade. Naprosto je gadljivo kad se zna što je po pitanju obnove napravljeno u godinu dana od te umoserine koja je tamo napisana.
I nije se desilo ništa.
Došlo im iz dupeta u glavu.
Ne morate ići u Petrinju, ne morate ići ni u Majske Poljane.
Prošećite periferijom Zagreba, Markuševcom, Vugrovcem, prošećite centrom. Novac stoji zamrznut, a ljudi bez krova nad glavom, a Vlada se do pred desetak dana hvalila dosezima u obnovi, da bi sada naglo priznala da stvar ne ide nikako. Unatoč poziciji i utjecaju i kvalitetnim odnosima, pa i reputaciji, a i objektivnim razlozima, kako je tada izjavio Andrej Plenković, izjavom koju mu je pisao vjerojatno Gordan Grlić Radman.
Puno riječi da ne kažeš ništa do li gluposti.
[pdfjs-viewer url=”https://spectatorblog.net/wp-content/uploads/2023/01/Izjava.pdf” attachment_id=”61093″ viewer_width=100% viewer_height=800px fullscreen=true download=true print=true]Shvatili su da se igranjanjem ringe ringe raja, preseravanjem oko Mosta, totalnim kaosom oko provedbe EUR-a, ulizivanjem oko Schengena, guranjem u Ukrajinu, potrošilo vremena, a da na Baniji nije napravljeno ništa. A novac se mora vratiti.
[important]Andrej Plenković dobio je nedvosmislenu poruku, da produljenja neće biti. Novac se mora potrošiti li vratiti.[/important]
Paladina nije smijenjen jer je nesposoban. Smijenjen je jer nije stranački ministar
Iz moje poslovne karijere do detalja mi je poznat skoro istovjetan slučaj. Direktor državne firme lomio se i mučio s vrlo velikim projektom, tone papira, obrazloženja, da bi nakon godinu dana pala odluka. U jedan ponedjeljak Vlada plaća parstotinjak miliona kuna. Sastala se Skupština Društva, utjelovljena u ministru prometa i prvo što je napravila, smijenila je direktora, stručnjaka i vrijednog čovjeka i imenovala glupana, ali HDZ-ovca s dna kace. S jedinim zadatkom, spičkati lovu koju je priskrbio nestranački direktor. Pa nije lova da je troši netko tko nije HDZ.
Upravo, kao što je smijenjen Paladina, koji je, ne zaboravimo nestranački ministar.
Sad kad se zna da se novac mora potrošiti, taj zadatak pao je u ruke Branku Bačiću, koji je u sprezi sa Šeparovićem, šefonjom Ustavnog suda, apsolutni gazda svega što postoji na Korčuli. Branko Bačić postao je HDZ-ov Herkules koji mora ostvariti zadatke koje je smislio kukavični Euristej u dosluhu s Herom.
[warning]Ubiti Nemejskoga lava, Ubiti Lernejsku hidru (aždaja s devet glava), Uhvatiti kerinejsku košutu, Ubiti surimatskog vepra, Očistiti štale elidskog kralja Augija, Pobiti sve Stinfalijske ptice, Ukrotiti kretskog bika, Dovesti Diomedove kobile-ljudoždere, Donijeti Hipolitin pojas, Dotjerati Herionova goveda, Donijeti zlatne jabuke iz vrta Hesperida, Dovesti Hadovog psa Kerbera.[/warning]
Bogat ko Krez, a napisano da ima ušteđevinu od dvadeset i pet tisuća EUR-a.
Tko će Bačića, sad kad je postao ministar, mijenjati?
Mislim da će vitez Reiner odložiti koplje na krunu bunara, za đeram vezati konja, prileći u hlad i čuvati Bunar budala. pic.twitter.com/h1qoTLtaM2
— Spectator (@SpectatorHR) January 13, 2023
U samo sto šezdeset i šest dana do roka za povrat, B.B. mora spičkati sedam i pol milijardi kuna.
Zadatak teži od Herkulovih zadataka.
U državi u kojoj nema građevinske operative, jer su je uništili, nema majstora jer su vani, a u školama ionako ništa ne nauče, pa ni ne idu u njih, u kojoj nema čestitih građevinskih operativaca, ako i postoje, za njih HDZ ne zna, jer radi samo s jatacima po sistemu lapo lapo.
Četrdeset i pet miliona kuna svaki dan. I subotom i nedjeljom i na Uskrs i na Prvi maj. Svaki dan Branko Bačić mora potrošiti četrdeset i pet miliona kuna.
Kakva lova. San svakog HDZ-ovca, san svih dobitnika najbržeg prsta, san poljoprivrednih švindlera iz Slavonije, san Josipe Rimac, Gabrijele Žalac, Tomislava Tolušića. San mnogobrojnih neimara pljačke ove države s HDZ iskaznicama u vlastitim rukama.
Zov sirena je očaravajuć. Krv divlja, vrije, adrenalin šiba venama, bubnja u sljepoočnicama. Dlanovi se znoje. Vrte se po noći, tumaraju stanom, piju sodu bikarbonu, piju Normabele. A zov je i dalje tu.
A negdje sa strane gleda ih urokljivo oko Laure Covesi.
